Pet snažnih svjedočanstava o promjeni života posredovanjem Kraljice mira
Na našem portalu redovito dijelimo snažna svjedočanstva o obraćenjima i uslišanjima molitvi koje se događaju u Međugorju. Izdvojili smo neka od njih
Na našem portalu redovito s čitateljima dijelimo brojna svjedočanstva. Nedavno su naši čitatelji s nama na Instagramu podijelili svoja kratka svjedočanstva vezana uz Međugorje, a ovdje vam donosimo još pet snažnih svjedočanstava koje smo već objavili.
“Gospa Međugorska pomogla mi je da pobijedim borbu s bludom i pornografijom koja je trajala 26 godina”
Jedan naš čitatelj, čiji su podatci poznati redakciji, podijelio je s nama svoje svjedočanstvo o tome kako mu je Gospa Međugorska pomogla u njegovoj dugogodišnjoj borbi s gledanjem pornografije i masturbacijom. U svjedočanstvu je opisao kako mu je tradicionalno obiteljsko hodočašće u Međugorje pomoglo da se oslobodi okova svojih grijeha:
„Nekoliko dana kasnije nalazio sam se u apartmanu [u Međugorju] i u meni se probudila želja za masturbacijom. (…) U tom trenutku pogled mi je pao na Gospinu sliku na zidu i moja želja je nestala. Smjesta sam odustao od grijeha i donio odluku da to više neću raditi. Tog sam dana primio ničim zasluženi dar, čistu milost i životni poklon od Boga. (…) Danas mi je jasno da je Gospodin čuo moj vapaj te me preko drage i brižne Majke Božje Međugorske izliječio od ovisnosti. Ona se izborila za mene, iskreno vjerujem u to.“

Foto: Kruno Kozina
Branimir iz Bekteža svjedoči kako je u Međugorju doživio čudo – upoznao je i doživio Ljubav te prihvatio svoj invaliditet
Branimir Reiter iz Bekteža u Slavoniji invalid je od djetinjstva – zbog teških oštećenja koje je zadobio na porodu dijagnosticirana mu je cerebralna paraliza. Zbog svojega je invaliditeta oduvijek osjećao osamljenost, odvojenost od prijatelja, pa i vlastitu bezvrijednost. S 20 godina otišao je na hodočašće u Međugorje u kojem nije fizički ozdravio, ali je Gospodin promijenio njegovo srce i gdje je ponovo pronašao svoje dostojanstvo i smisao života. Tamo je poslušao savjet svećenika i u razgovoru s Majkom Marijom svoj je križ predao Gospi:
„Majko moja, zašto ja ne mogu doživjeti ljubav? S 13 godina sam se pomirio da nikada neću hodati. Mislio sam da se bez toga može živjeti. Sa 16 godina sam se pomirio da ću mladost proživjeti bez prijatelja. Mislio sam da se i bez toga može živjeti. S 18 sam htio voziti auto… I toga sam se morao odreći. Ali, evo sada imam 20 godina i polako shvaćam kako moram živjeti bez onoga najvažnijega: ljubavi. Ako mi ti ne pomogneš, onda ću umrijeti, jer nemam zbog čega živjeti…“, govorio je svojoj Nebeskoj Majci.
“Ne mogu se pohvaliti da su mi se dogodile nekakve velike izvanjske promjene, ali iznutra je sve nekako drukčije. Godinama sam tražio prolaznu ljudsku ljubav, a u Međugorju sam pronašao pravu Ljubav, onu čudesnu Ljubav koja te ispunjava, svemu daje smisao, u kojoj i samoća postaje bogatstvo”, objašnjava.

Foto: osobni arhiv
“Bio sam savršeni bezbožnik, a onda sam iz dosade otišao na izlet u Međugorje…”
Naš čitatelj, koji se potpisao kao Mišo, podijelio je s nama svjedočanstvo o svome obraćenju. On je nakon teškog djetinjstva u kojem je izgubio roditelje i odrastao s djedom alkoholičarom te grešne mladosti u kojem je uživao u neonacizmu i rasizmu, bludu, psovanju i slušanju glazbe koja veliča grijeh i zlo na poziv prijatelja otišao u Međugorje, gdje mu se život promijenio.
“24. lipnja pošli smo na Križevac. Uz molitvu Križnog puta, Gospine krunice i pjesmu. Ljiljana me zamolila da li bih čitao posljednju postaju što sam, naravno, prihvatio iako mi je bilo malo neugodno, ali nakon toga sam osjećao kao da mi Gospa kaže: ”Evo, dovela sam te do Križa.” Kleknuo sam pred njega i ovaj put iskreno se molio za oprost, za svoje grijehe, za moju familiju i prijatelje…”, piše Mišo.
“Od povratka iz Međugorja nedjelja mi je nezamisliva bez svete mise, a dan bez molitve. Odbacio sam sve što sam do tada smatrao meni važnim. Sve materijalno vezano za to sam uništio i bacio u smeće i okrenu se Gospodinu. Duhovni život je počeo rasti, a Božja providnost se pobrinula za mene. Vraćao sam se u Međugorje svake godine da zahvalim Gospi na tome. Primio sam i sakrament svete Potvrde – Krizmu koju kao dječak nisam primio. Počeo sam od tada svaku svetu misu na koju sam išao prikazivati za kršćansku djevojku. Potrajalo je to nekih godinu i pol, ali bio sam ustrajan. Danas je ona moja supruga i imamo predivnog sinčića kojemu smo ime nadjenuli po svetom Mihaelu Arkanđelu. Živimo skromno, ali nikad nam ništa ne nedostaje. Kad god se njoj činilo da nećemo moći nešto riješiti rekao sam joj mirno: ”Ne brini. Ima tko se brine za nas.””

Foto: Kruno Kozina
U Međugorje došla moliti za dar majčinstva, a danas kao redovnica svjedoči: „Gospa mi je dala toliko djece!“
S. Benedikta Nina Krapić prije odlaska u samostan imala je vrlo obećavajuću karijeru u novinarstvu i kazalištu. Kada su je kolege s radija pozvali da se jedan vikend pridruži njihovom hodočašću u Međugorje, objeručke je prihvatila njihov poziv premda nije znala što je to hodočašće zapravo. Budući da je njezina karijera već bila u zamahu, u Međugorju se odlučila moliti za dar majčinstva, ali Gospa joj je uslišala molitvu na drugačiji način.
Za serijal Fruits of Medjugorje Radija Mir Međugorje podijelila je priču o tome kako se njezino srce promijenilo nakon toga hodočašća:
“Dolazim na kavu s prijateljicom u svojoj odjeći koju sam slično nosila godinama. Ja kažem: Znaš što, ja ne mogu ustati ovakva prošetati po gradu nakon ove kave, mene sram. Imam kratku haljinu, kratke rukave, sram me hodati, ja ti se neću moći ustati s ove kave. Znam, tada smo zajedno otišle u prvi dućan i kupile meni dugu suknju. Ona je tada rekla: Tebi se u Međugorju nešto dogodilo, ti si se vratila potpuna drukčija. Počeo je početak mog školovanja kod Gospe, Gospina međugorska škola. U meni se sve presložilo. Vrlo brzo je Gospodin činio. Ja sam upoznala jednu sestru, pa drugu, pa treću i tako. Došla sam u kapelu sestara milosrdnica u tom jednom nemiru koji me držao od Međugorja. Ušla sam u kapelu i kako sam ušla u našu kapelu, tako je to samo… puff, gotovo. To je tvoje mjesto. To je tvoja kuća. (…)
Gospa je apsolutno odgovorila na moju molbu da postanem majka. Ne da je odgovorila na način na koji sam ja tražila, ja sam tada sebe zamišljala kao majku jednog ili dvoje djece. Ona je meni dala toliko djece. Sad su mi u srcu kad govorim o njima jer ih ljubim ljubavlju koja nije moja i za koju sam sigurna da je Gospa posredovala.
Radim sa ženama i djecom koje su žrtve obiteljskog nasilja. Kako to možda sad izgledalo, u našoj kući je uvijek veselje. Ja se nikad u tome nisam zamišljala, ali na kraju je Gospodin to posložio da i taj moj fakultet koji sam prije završila – Pravni, bude doista od koristi onima kojima je najpotrebniji.”

Foto: snimka zaslona
Voditeljica zajednice za žene: “Djed me naučio bogohuliti, bila sam u drogi, a onda sam u Međugorju upoznala Krista”
Desa Jelavić voditeljica je zajednice „Majka Krispina” u kojoj je od osnivanja prije 22 godine, ona je moliteljica, spisateljica, bivša ovisnica, obraćenica i zaljubljenica u Krista, što joj je nadraži opis. Svoju priču je podijelila za Radio Mir Međugorje:
“Kako nisam dobila duhovnu dimenziju u svojoj obitelji, a budući da sam čeznula za nekim odgovorima, počela sam čitati o svim mogućim religijama svijeta što je donekle zadovoljavalo moj intelekt i um. Ali moja duša ostajala je nedotaknuta, prazna. I krenula sam u svijet droge misleći da ću tamo pronaći odgovore na moja pitanja. I kako je to podla vražja igra, ispočetka sam dobivala neka nadahnuća s crne strane. No varka se otkrivala, jako brzo shvatila sam da više ne tragam za smislom nego da sada tragam za drogom jer sam postala rob, ovisnica. Jedna totalna prevara. Bogu hvala i njegovoj velikoj milosti što me od te prevare osvijestio. I što mi je pokazao svoju ljubav. I što me je uveo u duhovnost, u vjeru.
Dok sam tražila odgovor po drugim religijama srce mi je ostajalo hladno. Ali kad sam upoznala Krista, najprije ovdje u Međugorju pa onda u zajednici gdje sam bila, moje srce je oživjelo. I onda sam po tom životu nutarnjem znala da je Bog onaj koga sam tražila cijeli svoj život. Bio je kraj mene, ali ja sam bila slijepa, nisam imala sposobnost, duhovni vid, da ga prepoznam, jer nisam bila hranjena i odgaja na vjerski način.”

Foto: Radio Mir Međugorje
Više svjedočanstava koje smo podijelili na našem portalu pročitajte ovdje.