Na adresu naše redakcije stiglo je iskreno svjedočanstvo muškarca (podaci poznati redakciji) koji je nakon 26 godina borbe uspio pobijediti ovisnost o pornografiji i masturbaciji.

Njegovo svjedočanstvo prenosimo u cijelosti, uz blage izmjene i korekcije radi jasnoće.

Prije otprilike pet godina na Bitno.netu pročitao sam članak Svjedočanstvo Hrvatice o ovisnosti o pornografiji: Sanjala sam dan kada će me Isus očistiti od grijeha. Bilo je to kao da čitam svoju ispovijed. Svaki detalj iz života ove hrabre Hrvatice kao da je pročitan iz mog života.

Želim da i moje svjedočanstvo bude nekome na poticaj ili pomoć u borbi protiv zla.

Moje je problem trajao dugo, od 13. do 39. godine. Punih 26 godina u zarobljeništvu masturbacije i gledanja gnusnih pornografskih uradaka pod utjecajem Zloga. Dolazim iz katoličke obitelji i imao sam tradicionalni vjerski odgoj te sam uvijek osjećao da to što radim nije dobro. S druge strane, svijet mi je govorio da se radi o normalnoj i prirodnoj stvari te da se ne moram brinuti. Unatoč tome, nakon svake masturbacije osjećao bih se grozno. Pitao sam se kako ta da imam tako snažnu želju i da me sam čin toliko zadovoljava (premda vrlo kratko), a da nakon toga padam u mrak? Mora da se radi o prijevari, o nečem zlom.

Često sam se pitao hoću li s time prestati kada odrastem i uđem u brak. S vremenom sam se oženio, dobio dvoje djece, ali moja navika nije nestala. Smatrao sam da uz redovite spolne odnose sa suprugom više neću imati potrebu za tim, no shvatio sam da se radi o dva različita svijeta. U vlastitoj intimi, u masturbaciji i pornografiji, bio sam slobodniji. Sam sam odlučivao o trenutku jer nisam morao čekati da se moja želja uskladi sa ženinom. Gledao sam što god se nudilo na raznim pornografskim kanalima kako bih stimulirao maštu i pobudio što veću požudu u sebi.

Čuo sam za ovisnost o pornografiji, ali baš poput pravog ovisnika, zavaravao sam se da zapravo nemam problem. No to je poput droge. Uzmeš ju prvi put, osjećaj je odličan, ali češćim uzimanjem sve je teže doći do ekstaze te je potreban veći stimulans. Prestati s tim nije opcija jer je želja za dobrim osjećajem sve prisutnija, no s vremenom se život pretvori u katastrofu.

Često me Sotona vodio kroz najgroznije pornografske scene koje čak nisam ni tražio, a kasnije nikako da mi izađu iz glave. Morile su mi misli u svim situacijama, od razgovora s dragim ljudima pa čak do svete mise na kojoj često nisam mogao isključiti ogavne scene iz glave.

Sada sam svjestan da ovisnost o pornografiji i masturbaciji uništava brak i vidim da me moja grižnja savjesti puno puta udaljila od supruge. Godine su prolazile, a ja sam u glavi i duši bio sve prljaviji. Smatrao sam se crnom ovcom obitelji, no plamen Božji u meni tražio je rješenje.

Kad bih bio pribran i u fazi kajanja, pretraživao bih na internetu sve na tu temu, čak tražeći neko teološko opravdanje koje bi barem malo ublažilo moju krivicu i opravdalo moju savjest. Bogu hvala, ništa takvo nisam pronašao, ali jesam svjedočanstvo koje sam naveo na početku teksta i koje mi je doista pomoglo da promijenim život.

U traženjima mi je pomogao i članak don Damira Stojića koji odgovara momku s istim problemima. Don Damir objašnjava problematiku tog grijeha, a najvažnije što sam zapamtio bilo je da prvo moram oprostiti samom sebi. Nije mi to tada bilo najjasnije, ali vjerovao sam onome što sam pročitao: ne osuđivati se, pomiriti se sa sobom i oprostiti si. To je mogao biti moj prvi korak.

Tijekom obiteljskog ljetovanja 2017. otišli smo na hodočašće u Međugorje. To je bio naš običaj godinama, uvijek bi jedan dan ljetnog odmora iskoristili za hod na Brdo ukazanja kako bismo pozdravili našu Gospu, ispovjedili se i neko vrijeme zadržali u molitvi. Priznajem, više onako turistički. Nisam ni slutio da ću tamo primiti predivan dar za koji nisam ni molio.

Doista sam tražio rješenja za svoj problem i htio sam čistoću, ali bio sam ovisnik i teško mi je bilo odreći se pornografije i masturbacije. Nisam iskreno tražio od Boga da me izliječi jer sam se bojao da ću time izgubiti nešto što je samo moje. Opravdavao sam se da je to moja slabost s kojom ću se morati boriti cijeli život pa što bude. Naravno da se radilo o još jednoj prijevari Zloga.

Nekoliko dana kasnije nalazio sam se u apartmanu i u meni se probudila želja za masturbacijom. Krenuo sam učiniti taj grijeh, a u glavi mi se rodila misao: “Pa kako možeš, tako kratko nakon ispovijedi?” U tom trenutku pogled mi je pao na Gospinu sliku na zidu i moja želja je nestala. Smjesta sam odustao od grijeha i donio odluku da to više neću raditi. Tog sam dana primio ničim zasluženi dar, čistu milost i životni poklon od Boga.

Od tog trenutka prošlo je punih pet godina koje sam proveo u čistoći. Ne mogu opisati koliko je to lijepo. Svakom čovjeku na svijetu želim da to doživi i molim se za to. Danas mi je jasno da je Gospodin čuo moj vapaj te me preko drage i brižne Majke Božje Međugorske izliječio od ovisnosti. Ona se izborila za mene, iskreno vjerujem u to. Također vjerujem da svakim hodočašćem primamo puno darova, premda ih možda nismo svjesni. No ovaj dar bio je tako očit i vidljiv.

Grešnik sam i u meni se svakodnevno odvijaju borbe dobra i zla, ali doživjeti oslobođenje od ovisnosti o kojima sam pisao bila je velika pobjeda u meni. Slava Isusu!

Iskreno zahvaljujem osobi koja je skupila hrabrosti poslati svoje svjedočanstvo vašoj redakciji. Znam da je imala namjeru pomoći ljudima koji imaju istih problema, a takvih je sigurno mnogo. Vjerujem da nisam jedini kome je to svjedočanstvo dalo vjetar u leđa u borbi protiv zla pornografije i masturbacije. Kada bi samo bilo više takvih hrabrih ljudi… Puno hvala i don Damiru Stojiću koji se neumorno trudi na tu temu.

Nadam se da će i moje svjedočanstvo biti nekome na pomoć.