NEVJEROJATNA ŽIVOTNA PRIČA

Od sovjetskog vojnika do katoličkog svećenika: Priča o pozivu koji je nadživio desetljeća teške kušnje

“Kada god sam mogao, posjećivao bih katoličku crkvu koja je bila nasuprot ureda KGB-a. Morao sam biti oprezan kako me ne bi primijetili. Bio sam tajni katolik, skriven i uplašen”

Foto: Vatican Media

Zasigurno je jedna od posljednjih stvari koje biste očekivali od 66-godišnjeg djeda koji je dobar dio života proveo u sovjetskoj vojsci da postane katolički svećenik. No, upravo je to životna priča vlč. Victora Pogrebniija rođenog u selu Slobozia-Rascovu u Moldaviji.

Iako u toj istočnoeuropskoj zemlji danas živi manje od 1 posto katolika, mjesto u kojem je vlč. Victor rođen, zahvaljujući živoj i odvažnoj zajednici, dalo je mnoštvo svećenika i jednoga biskupa.

I Victor je kao mladić razmišljao o svećeništvu, no ta je mogućnost za njega praktički onemogućena kada je regrutiran kako bi služio u sovjetskoj mornarici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon što je završio uobičajeno razdoblje vojnog roka, Victor je nastavio napredovati te postao časnik, a kasnije upisao i vojnu školu u Kalinjingradu.

Premda je na početku još uvijek imao u srcu želju za odlaskom u bogosloviju, njegov je život s vremenom otišao u potpuno drugom smjeru.

“Nisam izgubio vjeru i sačuvao sam sve čemu su me moji roditelji podučavali, ali sada sam započeo vojnu karijeru. Bio sam poštovan i imao sam odgovornosti. Moj život se promijenio i upoznao sam dobru djevojku s kojom sam se 1970. oženio. Bio sam pred oltarom, ali kako bih obećao da ću biti dobar suprug”, prisjetio se Victor u razgovoru za Vatican News.

Victor sa ženom i prvim djetetom/Foto: Vatican Media

Živjeti vjeru u sovjetskoj vojsci Victoru je bilo izrazito zahtjevno, budući da se svaki korak koji je činio pratio zbog čega se više puta nalazio u neugodnim situacijama.

“Bilo je teških trenutaka kada sam služio u vojnom objektu na Sjevernom polu, a moji su nadređeni pronašli primjerak evanđelja kod mene. Zatim, kada je policija otkrila da pomažem izgradnju crkve u Slobozia-Rascovu. Prijavili su me nadređenima i ispitivali me. Kada god sam mogao, posjećivao bih katoličku crkvu koja je bila nasuprot ureda KGB-a. Morao sam biti oprezan kako me ne bi primijetili. Bio sam tajni katolik, skriven i uplašen”, ispričao je.

Paralelno s njegovom vojnom karijerom, tekao je i njegov obiteljski život. Supruga i on dobili su dvoje djece, a kad su djeca zasnovala svoje obitelji postali su djed i baka troje unučadi.

Godine 2008., nakon smrti svoje supruge, Victor je ostao sam. Ova ga je samoća potaknula da ponovno razmisli o želji iz svoga djetinjstva da postanje svećenikom. Javio se biskupu Kijeva koji ga je primio u bogosloviju.

“Prije nego što sam započeo svoju formaciju u bogosloviji, želio sam čuti što djeca misle o mom odabiru. Bili su puni razumijevanja. Oni su me još više uvjerili u moj izbor, koji nije bio brisanje moje prošlosti kao supruga i kao oca, nego mi je omogućio poziv koji je morao čekati dugo vremena, i proći teški ispit krutog režima”, ispričao je.

vlč. Victor Pogrebnii (u sredini fotografije)/Foto: Vatican Media

Tako je Victor četiri godine nakon ulaska u bogosloviju ponovno stajao pred oltarom, ali ovoga puta kako bi primio svećenički red. Uz njega je stajala njegova obitelj, uključujući brata koji je također bio svećenik.

“Ne mogu opisati svoje osjećaje u tom trenutku”, prisjetio se vlč. Victor dana svog ređenja. “Istovremeno, mislio sam i na svoju suprugu i na to kako je zasigurno gore u nebu bila sretna zbog mog novog izbora.”

Ivo Džeba | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 1. kolovoza 2019.

Možda vam se svidi