Irac Donal Enright bio dobar prijatelj Padra Pija i dugo je vremena proveo u San Giovanniju Rotondu. Bio je uvijek spreman svecu pružiti pomoć, uglavnom razgovarajući i tješeći pokajnike koji su pokušavali spasiti svoje duše u ispovjedaonici.

Dok je još bio živ, posjetila sam ga u njegovoj kući u Corku i, kako me posebno zanimalo, pitala sam ga je li poznavao žene kojima je svetac uskratio odrješenje zbog pobačaja. Donal mi je tada ispričao priču o jednoj takvoj ženi koja mu je dala dopuštenje da prenese njezino svjedočanstvo.

Prvi put susreo ju je samo nekoliko minuta nakon što je napustila ispovjedaonicu. Bila je emocionalno uznemirena što joj je uskraćeno odrješenje, a Donal joj je ponudio priliku da porazgovaraju. Nije bio radoznao i nije postavljao pitanja, bio je netipični Irac. Ali gospođa se osjećala ugodno u njegovom društvu i sama mu se povjerila kako je mnogo propatila nakon pobačaja i, svjesna da je to veliki grijeh, došla u ispovjedaonicu Padra Pija. No svetac ju je istjerao riječima: “Nije ti uistinu žao zbog toga!”

Istinsko pokajanje dotičnoj gospođi nije brzo došlo i mjesecima se borila sa savješću. Bila je čvrsto uvjerena kako je krivnja nakon pobačaja ista stvar kao i pokajanje za taj grijeh. Donal, a i sigurna sam da je Padre Pio, molili su za nju. Trebala je jedna cijela godina, no molitve su urodile plodom pa se milošću Božjom istinski pokajala za ubojstvo djeteta koje nije tražilo da bude začeto. Tada se vratila u San Giovanni Rotondo u ispovjedaonicu i još jednom priznala svoj grijeh.

Ovom prilikom Padre Pio odmah je rekao: “Sad ti je stvarno žao, mogu ti dati odrješenje.”

(Mary O’Regan/The Latin Mass Society Magazine)

Članak je preuzet s dopuštenjem sa stranice www.padrepio.hr.