Negdje u vrijeme kad Isus otpoče s naučavanjem, vidjeh ga sve osamljenija i u razmatranju. Josip oko tridesete Isusove godine postajaše sve slabiji, i ja vidjeh Isusa i Mariju češće s Njim zajedno. Marija je katkad i sjedila pred njegovim ležajem na zemlji ili na niskoj okrugloj ploči, što imaše tri noge, i koja im je zacijelo služila i kao stol. Rijetko sam ih viđala da jedu, a kad su jeli ili donosili svetom Josipu okrjepu na njegov krevet, tad to bijahu tri bijele, oko dva prsta široke, duguljaste četverokutne kriškice poredane na tanjuriću jedna uz drugu, ili malene voćke u zdjelici; također mu davahu piti iz vrča.

Kad je Josip umro, Marija je sjedila uz uzglavlje njegova kreveta i držala ga je na rukama, Isus stajaše kod njegovih prsa. Sobu vidjeh ispunjenu sjajem i anđelima. Josip s rukama prekriženima ispod prsa bijaše sasvim umotan u bijelo platno, položen u uski sanduk i pokopan u jednu doista lijepu grobnicu, koju bijaše dobio od nekoga dobrog čovjeka. Osim Isusa i Marije, još je samo nekoliko ljudi išlo za lijesom; no ja ga vidjeh praćena sjajem i anđelima. Poslije njegovo tijelo kršćani prenesoše u jedan grob u Betlehemu. Uvijek mislim da ga još i sad vidim da tamo leži neraspadnut.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Siromašni život Gospodina našega Isusa Krista” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.