Nemojmo misliti da Padre Pio progoni lake mete. Pozorno ispitivanje svjedočanstava uvjerava nas upravo u suprotno. Masoni, protestanti, teozofi, marksisti, spiritisti, gorljivi ateisti, okorjeli razvratnici, ubojice, ulizice, varalice, opsjednuti, zločinci… Prije bi se reklo da se specijalizirao za teške slučajeve, a sitne ribe ostavljao po strani.

Upravo stigme kao “reklama” gotovo svakodnevno izdaleka dovode teške grešnike. Već smo vidjeli takve primjere. Odaberimo nasumce još nekoliko karakterističnih “slučajeva”. Mamac je bačen. Evo jedne velike ribe koja se koprca na drugom kraju. Vješti ribar Padre Pio naglo je privlači i zadaje joj završni udarac samo jednom jednostavnom riječju, utisnutom poput žalca u kožu.

”Padre, ja ne vjerujem u Boga!”

”Ali Bog, moj sine, vjeruje u tebe. Potrudi se malo da ne padneš u ponor koji su tvoje riječi odškrinule.”

”Padre, previše sam griješio, izgubio sam svaku nadu!”

”Sine moj, Bog bez prestanka traži najtvrdokornije duše. Ti si mu predragocjen da bi te napustio.”

Jedan posjetitelj koji je došao iz znatiželje pokušavao se sakriti iza skupine muškaraca u sakristiji. Čim je ušao Padre Pio mu je ušao u trag i poviknuo: “Ti si iz Genove, nečist si!” (Genovese, tu hai la foccia sporca!) “Samo si korak od mora, a ne znaš se okupati?”

Možemo samo zamisliti koliko se taj nesretnik zaprepastio. Naravno, svi su uprli pogled u njega. Padre Pio ne pušta plijen, pa dodaje: “Tvoja je barka čvrsta, ali nitko njome ne upravlja.”

Taj je događaj, naravno, završio u ispovjedaonici.

Neke hodočasnike odbija pričestiti. Uzalud kleče tri, četiri ili deset puta pokraj oltara. On ih preskače. Jednom čovjeku koji ga je slijedio u sakristiju rekao je: “Idi, oženi se ženom s kojom živiš pa onda dođi!”

Jedan vozač autobusa “prepričava” svoju ispovijed kod Padra Pija ljudima koji ga žele slušati. Zapravo, nije imao namjeru ispovjediti se! Dok je čekao svoju skupinu na kraju sakristije, otac mu je dao znak: “A ti, sinko, ne tražiš ni blagoslov?” Vozač je nespretno kleknuo.

”E, dobro, što si napravio?” Vozač je bio dobar čovjek i osjećao je da ima čistu savjest.

”Ništa, oče, ispovjedio sam se nedavno i bio sam na misi na brdu Garganu, s ovom gospodom.”

”A poslije?”

“Kupili smo nabožne predmete…”

”Nisu te svete slike navele na grijeh, nego ono što se jede.”

Vozač se prenerazio. Na brdu Angelo sa svojim je putnicima želio kušati tamošnji specijalitet, neku vrstu hrskavih kolačića. Budući da nije pronašao odgovarajuću količinu, izletjela mu je psovka. Padre Pio nemilosrdno je nastavio: “A onda si napao dobrog kočijaša na cesti koji se nije držao desne strane. Je li tako?”

Siroti čovjek htio je propasti u zemlju. Padre Pio “sve je vidio”.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marije Winowske “Pravo lice padre Pija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.