Svetogrdna oskvrnuća euharistijskog Isusa u posvećenim hostijama na crnim misama: svjedočanstvo jednog egzorcista

Našim čitateljima i svima koji istinski ljube Isusa i Crkvu donosimo potresno i tragično svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorcista don Raula Salvuccija (1926. – 2012.), koji je desetljećima djelovao u talijanskoj nadbiskupiji Fermo. Sve one koji budu čitali ovaj tekst potičemo na davanje zadovoljštine euharistijskom Isusu u duhu navedenog teksta bl. Alojzija Stepinca (naveden niže u članku, op. Bitno.net).

Zadovoljštinu možemo davati na više načina: klanjanjem (privatnim ili javnim), molitvom, postom u skladu sa zdravstvenim stanjem osobe te malim svakodnevnim odricanjima. Na veliku žalost, krađa ili potajno iznošenje posvećenih hostija praksa je koja se sve više javlja u svijetu pa i u Hrvatskoj, redovito s nakanom profaniranja euharistije.

Don Raul piše: “Vidio sam i slušao, po žalosnoj privilegiji, jedan prikaz s dijapozitivima crne mise, prakse koja potiče toliku radoznalost. Okruženje je bilo mračno s puno crnih zastora; u sredini je bilo nešto nalik na crkveni oltar na kojemu je bila ispružena gola mlada djevojka, djevica okrenuta licem prema gore. Djevojka je do oltara došla bosih nogu na kojima su bila iscrtana dva križa, te je tako hodajući gazila križeve. Jedan muškarac iz sotonističke sekte porezao si je ruku, a drugi, koji je služio obred, skupljao je krv u neku posudu i povremeno njome mazao tijelo djevojke. Po tlu, unaokolo oltara, bilo je nekoliko posvećenih hostija po kojima su prvo gazili, a zatim su svaku hostiju boli vrhom noža.

Nakon ovog svetogrđa uslijedilo je još jedno koje se ne usuđujem opisati. Muškarac koji je služio obred na kraju je imao odnos s djevojkom, oskvrnjujući tako njezino djevičanstvo. Voditelj tog prikaza na kraju je ironično zaključio da najveći problem danas za obred nije pribaviti posvećene hostije, nego pronaći djevicu za svaku novu crnu misu.”

(Raul Salvucci, Le potenze malefiche, come operano come combattono, str. 43. – 44.). 

Bl. Alojzije Stepinac – Davati naknadu Spasitelju u Euharistiji

Prvo, davati zadovoljštinu i naknadu Spasitelju u euharistiji, jer su bezbožnici u porušenim i zapaljenim crkvama, osramoćenim redovnicima i poubijanim svećenicima obeščastili zapravo samoga Krista. On je onaj čije je ime uvije prvo na listi osuđenih kod svakog progonstva. Njega progone u svakom redovniku i svećeniku, u svakom biskupu i katoličkom svjetovnjaku. To nije samo nezahvalnost i bezumlje, nego prava ludost, paklena zaslijepljenost i najniži pad ljudskog dostojanstva.

Protiv takove strahovite mržnje i sotonske grozote nije moguće da oni koji Krista ljube ne stave pred noge euharistijskog Kralja duboko potreseni svoju zadovoljštinu i naknadu. Dok Krista ponovno tisuću puta sude na smrt, rugaju mu se, pljuju ga, bičuju, trnjem krune, gaze po njemu, i na križ ga razapinju naša vjerna srca treba da ispuni velika boli beskrajni stid, a sav svijet treba da očituje jasno i glasno svoju vjernost i ljubavi prema njemu. I što je veća mržnja njegovih neprijatelja, to snažnija mora biti naša ljubav. I što više rana zadaju najamnici pakla njegovu mističnom tijelu, to jest Crkvi, i njegovu sakramentalnom tijelu na oltarima, to gorljiva i žarča treba da je naša zadovoljština i naknada.

(A. Benigar, Stepinac, 274).

Izvor: Monfortanci.com