Svi s vremena na vrijeme kažemo kako su čudesni putovi Gospodnji. Govori to i životni put njemačke benediktinke, sestre Marije Gertrude Höck, koja danas živi, moli i radi u benediktinskom samostanu u kelnskoj gradskoj četvrti Raderbergu s još 27 susestara. Ona je, osim što je redovnica, majka i baka. Ima devet unučadi i četiri praunuka.

Duhovno je zvanje osjetila u 24. godini života. Tada je bila dječja liječnica u Troisdorfu i htjela je postati franjevka. U međuvremenu je upoznala svog budućeg supruga koji je već bio udovac. Njegova supruga je preminula prilikom rođenja trećeg djeteta. Imao je tada još dvije kćeri od devet i četrnaest godina. Nakon samo dva mjeseca on i Marija Gertruda su se vjenčali, a u braku su dobili još jednog sina.

Suprug joj je preminuo 1997. godine. Ponovno je tada počela razmišljati o duhovnom pozivu i našla se pred samom odlukom o ulasku u samostan. No tada joj se je razboljela majka. Međutim redovnički život i misao o njemu nisu je napustili. Na preporuku svoga župnika upoznala je benediktinke i postala svjetovna oblatkinja (treći red).

Nakon smrti svoje majke, a u svojoj 70. godini života, po treći put imala je žarku želju postati redovnica. Iako već u poodmaklim godinama, benediktinke su je primile u svoj samostan 2005. godine. Redovničko odijelo (habit) obukla je 16. listopada 2006. godine. Nitko nije bio sretniji od nje kada je 8. prosinca 2017. godine sa svojim sestrama, djecom, unucima i praunucima proslavila 10 godina redovničkog života. Tada su njezina unučad s ponosom pjevala: “Hura, moja baka je časna!”

Na tom slavlju bio je i njezin najmlađi praunuk imenom Adam. Kaže kako nikad nije ni sanjala takvo slavlje. Sada je već trinaest godina sretna i zadovoljna redovnica. Bog piše pravo i po krivim crtama našega života. Sestra Marija Gertruda tri je puta osjetila duhovni poziv i tri je puta bila pred odlukom. Ali se treći put čvrsto odazvala tom duhovnom pozivu i uspjela je. Dragi čitatelju, ako si i Ti osjetio ili osjećaš duhovni poziv, ne boj se, odazovi se! Bog računa i na svoje nesavršeno stvorenje. Sveti Augustin je nakon obraćenja u teškim životnim trenucima ponavljao: „Ako su mogli ini i ine (sveti!), zašto ne bi mogao i ti, Augustine?“ Odvažio se i uspio. Ako je uspio Augustin, zašto ne bi mogao uspjeti i TI.