Draga Katolička Crkvo,

kao bivši homoseksualac tražeći Boga koji se vratio Crkvi, želim da znaš da mi ne duguješ nikakvu ispriku. Nikad, niti jednom u svoje 43 godine homoseksualnog načina života nisam osjećao da me Crkva marginalizira. Crkva me nikad nije napustila – ja sam napustio Crkvu. Nikad se nisam osjećao izopćenim – ja sam sebe izopćio. Nijednom nisam osjetio da me je Crkva odbacila ili kao da za mene nema mjesta. Tvoja su mi vrata uvijek bila otvorena – ja sam prošao kraj njih.

Moraš znati da nije bilo nijednog dana u mojih 43 godine da nisam shvaćao koliko moje ponašanje vrijeđa Boga. Kad se osvrnem, mogu iskreno reći da mi je zaprjeka koju sam postavio između Boga i sebe bila najveća patnja. Moja glupost i krivnja držale su me daleko od Crkve. Ti si mi dala istinu, a ja sam je odbio.

Kako se to moglo dogoditi? Jako jednostavno. Izvlačio sam se, tražio isprike. Inzistirao sam da nemam kontrole nad svojom grješnošću. Moj je mentalitet bio da je možda, ipak, Bogu punom ljubavi sve to u redu. Koji god je bio pravi razlog, bilo mi je mnogo lakše potiskivati krivnju u neki kutak u svojoj podsvijesti. I tako su 43 godine sav taj grijeh i krivnja stajali tamo bez kajanja, prekriveni prašinom.

Ne duguješ mi nikakvu ispriku. Ja sam taj koji je uvrijedio Boga, Njegovu Crkvu i nauk. Ti si učinila svoje. Naučavala si istinu u ljubavi, a ja sam te ignorirao. Prihvaćam i preuzimam punu odgovornost za svoj grješni život. Ja sam taj koji je odbio brojne križeve koje mi je Bog dao. Ja sam taj koji se suočavao sa svojim demonima. Ja sam taj koji je odbijao spasenje koje si ti nudila.

Kroz svih mojih 43 godine daleko od Crkve Bog mi je davao križ za križem, a ja sam ih sve odbacio. Tek 2008. godine, kad sam obolio od AIDS-a, pokrenula se lavina moje savjesti. Tog sam dana shvatio koliko te trebam. Bilo je vrijeme da povučem svu svoju prašnjavu grješnost kroz vrata koja su tolike godine bila otvorena za mene.

Hvala ti što si bila tu za mene. Hvala ti što si mi dala hrabrost da ustvrdim ono što si me cijelo to vrijeme učila. Ti meni ne duguješ ništa – ja sam dužan tebi.

Vidite, Crkva nije dužna ispričati se homoseksualcima. Vrata su otvorena. Prihvati istinu u ljubavi i znaj da će ti Bog uvijek pomagati da nosiš svoj križ. Uzmi ga kao što sam ga i ja uzeo. Bog čeka. Ne boj se. Crkva nije tvoj neprijatelj.

Sad sam star i slaboga zdravlja. Jedva mogu nositi svoj križ, ali ondje sam gdje želim biti. Blizu Bogu, blizu Njegovoj Crkvi, i čuvam istinu koju sam odbijao tolike godine.

No Crkva se treba ispričati zbog svih pro-gay svećenika i biskupa koji propuštajući dati homoseksualcima istinu u Evanđelju ozbiljno ugrožavaju njihove duše.

U Kristu,

Christopher Sale, osnivač reda Braće oca Pija[1]

Izvor: Lifesite News

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

[1] Više na poveznici: Brothers of Padre Pio ili na Glas Koncila, op. prev.