“Vjerujem u Isusa Krista. Znam da je On uskrsnuo od mrtvih, i znam što želi za moj život, i to je ono što pokušavam činiti kako bih i ja jednog dana uskrsnuo od mrtvih i živio u Novom Jeruzalemu”, ovako na pitanje o smislu svojega života odgovara izbornik nogometne reprezentacije Portugala Fernando Santos u razgovoru za Pillar koji se dogodio uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru.

Santosova katolička vjera nije nešto nepoznato, a možda je ponajviše upala u oči javnosti kada je nakon osvajanja Europskog prvenstva 2016. godine s Portugalom na konferenciji za novinare kazao kako pobjedu posvećuje “svojem najboljem prijatelju [Isusu] i Njegovoj majci”, zaključivši kako se nada i želi da osvajanje prvenstva “bude na slavu Njegovog imena”.

Portugalski izbornik vjeri se posvetio u zrelim godinama svojega života zahvaljujući odlasku na duhovnu obnovu s pokretom Kursiljo, a danas molitva obilježava kraj i početak svakog njegovog dana.

“Prva stvar koju učinim ujutro kad ustanem je da povjerim svoj dan Bogu, a posljednja stvar koju učinim navečer je da zahvalim Bogu za svoj dan. Puno dobrih stvari dogodi mi se tijekom dana, ali i puno loših stvari. Jao nama koji imamo vjeru ako dopustimo da to utječe na nas”, ispričao je Santos.

Produbljujući temu molitve portugalski izbornik kazao je kako za sebe najčešće traži da ga Bog “ispuni Duhom Svetim i daruje dar mudrosti — Njegove mudrosti, mudrosti poniznosti — i dar snage, odlučnosti, ustrajnosti”. S druge strane, što se tiče nogometnih utakmica Santos smatra da Bog ne odabire strane: “Inače, što bi učinio kada se dvoje ljudi moli na isti način za protivničke momčadi?”

Odgovarajući na pitanje je li ikada imao potrebu sakrivati svoju vjeru, Santos je ispričao slučaj od prije nekoliko godina kada je pozvao prijatelje u nedjelju u svoju vikendicu i odlučio preskočiti misu da se oni ne bi osjećali neugodno zbog njegovog izostanka. Kasnije se pokajao zbog svoje odluke:

“Supruga me pitala o tome, a ja sam rekao da je bilo nezgodno otići i ostaviti goste same kod kuće, pa nisam otišao. Ali onda sam shvatio koliko sam bio glup. Sljedeći put kad smo imali prijatelje, i svaki put od tada, idem na misu, a ako moji prijatelji ne žele ići, ostaju. Moramo poštivati naše razlike, ali nikada se ne smijemo pokolebati u svojim uvjerenjima.”

Poštivanje nedjeljne svete mise bio je za Santosa prioritet i kada je nekoliko godina bio izbornik reprezentacije Grčke. Odmah na početku svojeg angažmana upravi reprezentacije iznio je važan uvjet: netko ga je trebao odvesti u katoličku crkvu i vratiti nazad svake nedjelje ujutro. “Oni su bili pravoslavni, ali uvijek su me poštovali i ispunjavali taj uvjet”, kazao je.

Iako predani vjernik, izbornik Portugala tvrdi kako nikada ne koristi svlačionicu za apostolat objašnjavajući da to nije mjesto za takve razgovore. “To ne dolazi u obzir, bilo u reprezentacijama, bilo u klubovima. Ne mogu se pojaviti u svlačionici i početi pričati o vjeri, jer ima igrača koji nisu vjernici ili onih koji su druge vjeroispovijesti”, kaže.

Ipak, kada mu igrači sami pristupe s pitanjima vezanim uz vjeru rado razgovara o njima. “Bilo bi, međutim, pogrešno da te stvari skrivam kad sam s njima, i to je nešto što nikada neću učiniti. Dakle, da, ponekad, tijekom ovih godina, igrači su mi postavljali pitanja [o vjeri] ili smo razgovarali o tim stvarima. A to uključuje i igrače koji su druge vjeroispovijesti.”

Santos najvažnijim smatra imati otvoren odnos s ljudima kojima je okružen i omogućiti im da vide koliko vjera znači u njegovom životu: “Moja vjera je otvorena svima da je vide. Ljudi znaju da sam katolik. Oni znaju u što vjerujem. Znaju da idem na misu. Znaju sve o meni. To je ono što je važno.”