Studeni 1838. Ivan Bosco započinje drugu godinu bogoslovije. U toj godini bit će sav zaokupljen jednim tragičnim događajem i potresnim dojmom.

Već pretkraj posljednjeg mjeseca praznika Alojzije Comollo rekao mu je čudne riječi. Gledajući na vinograde s jednog brežuljka, promrmljao je:

“Sljedeće godine nadam se da ću kušati bolje vino.”

“Što time hoćeš reći?”

Najprije nije htio odgovoriti, a onda će:

“Već neko vrijeme živo želim poći u raj jer mi se čini nemoguće još dugo živjeti na zemlji.”

“U prvim mjesecima školske godine dogodila se nova pojedinost, isto tako čudna. Ivan i Alojzije zajedno su čitali životopis nekog sveca. Ivan ga je komentirao:

“Bilo bi lijepo da se prvi koji će od nas umrijeti vrati i donese vijest o svojoj sudbini poslije smrti.”

Alojzije, pogođen tim prijedlogom, živahno dodade:

“E pa onda načinimo ugovor. Prvi koji umre, ako mu Bog dopusti, doći će i reći drugome je li u raju. Slažeš li se?”

Stisnuše ruke jedan drugome.

Jutro 25. ožujka 1839. Dok su išli prema kapelici, Alojzije zaustavi Ivana u hodniku i ozbiljna lica reče mu:

“Za mene je došao kraj. Osjećam se slabo i znam da ću umrijeti.” 

Ivan je nastojao sve preokrenuti na šalu:

“Ma daj, vidiš da dobro izgledaš. Jučer smo se zajedno jedan sat šetali. Nemoj se opterećivati tom mišlju.”

No stanje je bilo dosta ozbiljno. Dok su bili u crkvi, Comollo se onesvijestio i morali su ga odnijeti u bolničku sobu. Temperatura se odmah zabrinjavajuće povisila. Dana 31. ožujka bio je Uskrs. Alojzije se na svojoj samrtnoj postelji posljednji put pričestio i primio popudbinu. Oslabio je. U jednom trenutku u kojem je bio sam Ivan s njime, primio ga je za ruku i promrmljao:

“Evo, došao je čas, dragi Ivane, kada se moramo rastati. Mislili smo da ćemo zajedno postati svećenici, pomagati jedan drugome, savjetovati jedan drugoga. No Bog tako neće. Obećaj mi da ćeš moliti za mene.”

Umro je u zoru 2. travnja stišćući Ivanovu ruku. Još nije bio navršio 22 godine. I evo jednog vrlo čudnog događaja koji se zbio u sljedećih 48 sati kako ga prenosi sam don Bosco:

“U noći između 3. i 4. travnja ležao sam u krevetu u spavaonici od dvadesetak sjemeništaraca. Oko pola dvanaest u noći začuo se mukli štropot po hodnicima. Činilo se kao da se velika kola s mnogo konja približavaju vratima spavaonice. Sjemeništarci su se probudili, ali nitko nije ništa govorio. Skamenio sam se od straha. Tutanj se sve više približavao. Vrata su se silovito otvorila. A onda se čuo jasan Comollov glas koji je tri puta rekao: ‘Bosco, ja sam spašen!’ Zatim je tutanj prestao. Moji su drugovi skočili s kreveta, a neki su se tiskali oko prefekta spavaonice Josipa Fiorita iz Rivolija. Zapamtio sam da sam se tada prvi put prestrašio. Taj strah je bio toliko velik da bih onog trenutka radije umro. Od tog sam se straha tako teško razbolio da sam bio na rubu groba.”

Katoličanstvo i duhovi

Postojanje nebeskih i općenito nezemaljskih bića, među ostalim anđela i demona (zloduha), dio je Nauka Katoličke Crkve. Međutim, postojanje duhova, a osobito onih ljudskih, o čemu postoje nebrojena svjedočanstva, za mnoge je katolike kontroverzno pitanje.

Peter Kreeft, jedan od najpoznatijih katoličkih filozofa, smatra kako oni postoje te ih je podijelio u tri skupine.

Don Boscov susret s Alojzijem Comollom prema toj bi kategorizaciji spadao u treću skupinu koju Kreeft naziva “Duhovi iz raja”.

Prema Kreeftu, to su “vedri, sretni duhovi naših pokojnih prijatelja i članova obitelji, osobito supružnika, koji se spontano ne pojavljuju po našoj već Božjoj volji, s porukama nade i ljubavi”.

“Za razliku od duhova iz čistilišta koji su se vratili prvenstveno radi svojih potreba, ovi svijetli duhovi dolaze radi nas, kako bi nam poručili da je sve dobro.”

Više o tome pročitajte u tekstu: Postoje li duhovi i kako bi se katolici trebali odnositi prema njima?

Također, mnogi drugi sveci znali su se susretati s duhovima (tj. dušama) pokojnih. Tako je sveti Padre Pio imao posebno iskustvo susreta s dušama iz čistilišta koje su mu došle zahvaliti nakon što je za njih prikazao mise i molitve. Više o tome pročitajte OVDJE.

Gornje svjedočanstvo je izvadak iz knjige “Ukrali ste mi srce”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.