ISKUSTVO SUSRETA S DUHOM

Postoje li duhovi i kako bi se katolici trebali odnositi prema njima? Odgovara jedan od najpoznatijih katoličkih filozofa

Što o duhovima i katoličanstvu misli ugledni filozof Peter Kreeft?

Postojanje nebeskih i općenito nezemaljskih bića, među ostalim anđela i demona (zloduha), dio je Nauka Katoličke Crkve. Međutim postojanje duhova, a osobito onih ljudskih, o čemu postoje nebrojena svjedočanstva, za mnoge je katolike kontroverzno pitanje.

Da duhovi postoje smatra jedan od najpoznatijih živućih katoličkih filozofa i obraćenika, Peter Kreeft.

Dapače, Kreeft je napravio i svojevrsnu “katoličku” klasifikaciju duhova, podijelivši ih u tri skupine: one koji dolaze iz čistilišta, one koji dolaze iz pakla, te one iz raja.

Tako u svojoj knjizi “Everything You Ever Wanted to Know About Heaven But Never Dreamed of Asking piše kako je “vrlo vjerojatno da postoje sve tri vrste duhova”.

“Čak i ako uzmemo u obzir našu sklonost da varamo i budemo prevareni, našu lakovjernost i lažljivost, i dalje ostaje velik broj vjerodostojnih slučajeva postojanja svih triju vrsta duhova, vjerodostojnih po svakom uobičajenom empiričkom i psihološkom standardu da bi nas samo dogmatska a priori predrasuda protiv toga mogla spriječiti da vjerujemo u njihovo postojanje.”

1. Duhovi iz čistilišta

Kreeft kaže kako su to oni “tužni i oronuli” duhovi, koji se i najčešće povezuju s paranormalnim iskustvima.

“Za njih se čini kao da imaju neki nedovršeni posao na Zemlji ili trpe određenu čistilišnu muku dok ne budu oslobođeni svojih zemaljskih dužnosti. Ti duhovi mogli bi biti oni koji su jedva uspjeli ući u čistilište, koji osjećaju malo radosti ili je uopće ne osjećaju te koji moraju naučiti puno bolnih lekcija o svojim prošlim zemaljskim životima.”

2. Duhovi iz pakla

Ovi duhovi su “zli i zavaravajući”, piše Kreeft, nadodajući kako će se upravo zbog svoje želje da zavedu čovjeka, rijetko kada doista i objaviti kao nešto zlo.

“Ovo su vjerojatno oni koji se pojavljuju na seansama prizivanja duhova te vjerojatno dolaze iz pakla. Čak i sama mogućnost toga trebala bi biti dovoljna da od nas odagna svako iskušenje da se bavimo nekromancijom.”

3. Duhovi iz raja

To su “vedri, sretni duhovi naših pokojnih prijatelja i članova obitelji, osobito supružnika, koji se spontano ne pojavljuju po našoj već Božjoj volji, s porukama nade i ljubavi”.

“Za razliku od duhova iz čistilišta koji su se vratili prvenstveno radi svojih potreba, ovi svijetli duhovi dolaze radi nas, kako bi nam poručili da je sve dobro.”

Premda se zli duhovi često žele prikazati kao oni koji dolaze iz raja, njih ćemo prepoznati tako što će uvijek govoriti o miru i lijepim stvarima, ali zapravo donose nemir.

Opasnosti prizivanja duhova

Unatoč postojanju i dobrih duhova, Peter Kreeft upozorava kako Sveto pismo “strogo zabranjuje” njihovo zazivanje, navodeći primjer Šaula koji je uz pomoć vračare zazvao duh proroka Samuela, izgubivši zbog toga kraljevstvo, a možda i dušu.

“Razlog ove zabrane vjerojatno je namjera da nas zaštiti od zlih duhova koji nas žele zavarati”, piše, dodajući kako je opasnost za ljude primarno duhovnog karaktera, a “duhovna opasnost uvijek se koristi zavaravanjem”.

“Sotona je ‘lažljivac i otac laži’. On se može prerušiti u ‘anđela svjetla’.”

“Jedini otvori (u duhovni svijet, op. a.) koji su sigurni za nas su oni koje je odobrio Bog: otkrivenje, molitva, njegova čuda, sakramenti te primarno sam Krist”, zaključuje Kreeft.

*Mnogi sveci znali su se susretati s duhovima (ili dušama) pokojnih. Tako je sveti Padre Pio imao posebno iskustvo susreta s dušama iz čistilišta koje su mu došle zahvaliti nakon što je prikazao mise i molitve za njih. Više o tome pročitajte OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net

Objavljeno: 14. studenoga 2017.

Možda vam se svidi