“Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje”, slušamo u današnjem čitanju fragment iz Ivanova evanđelja.

Komentirajući svojedobno ovo evanđeosko čitanje, papa sv. Grgur Veliki je rekao:

“Rijetko bivamo pozvani na polaganje svojega života za bližnje, ali zato smo pozvani svaki dan na djela milosrđa – posvećivanju našim bližnjima svoga srca, svoga vremena, a nekada i svoga novca.”

Međutim, ove Isusove riječi mogu i trebaju biti iščitane ne samo u onom prenesenom nego i doslovnom značenju. U povijesti Crkve puno je slučajeva svetih, poznatih, ali i nepoznatih javnosti, kada su Isusovi sljedbenici dali život za bližnjega i to doslovno.

Jedan od poznatijih takvih uzora jest sv. Maksimilijan Kolbe koji je u njemačkom logoru Auschwitzu nacistima, koji su kažnjavali zatočenike zbog bijega jednoga od njih, ponudio svoj život umjesto onoga Franciszeka Gajowniczeka, poljskog vojnika koji je imao dvoje djece.

Jedan manje poznat takav kršćanski uzor povezan je s osobom koja je također uzdignuta na čast oltara. Ona je, kao i sv. Maksimilijan Kolbe, Poljakinja, a također je ubijena tijekom nacističke okupacije Poljske, razdoblja kada je poljsko pučanstvo trpjelo užasne progone.

Ona je blažena Marianna Biernacka, žena koja je dala svoj život kako bi njezina snaha i dijete koje je nosila mogli živjeti. Nijemci su je strijeljali u srpnju 1943. u Naumowiczama, selu koje se danas nalazi u Bjelorusiji.

Slika bl. Marianne Biernacki u Svetištu Majke Božje Bazylianke u gradu Lipsku tijekom prošlogodišnje proslave njezina spomendana. Foto: diecezjaelk.pl

Marianna Biernacka (djevojačko prezime Czokało) rođena je 1888. u gradu Lipsku, na sjeveroistoku Poljske. Njezin život, kao i životi brojnih njezinih vršnjaka, bili su obilježeni teškom poviješću koje je njezina domovina prolazila – prvo ruskom okupacijom, a potom, nakon kraćeg razdoblja neovisnosti, zajedničkim napadom hitlerovskih, a nedugo potom i staljinističkih snaga na Poljsku, s čime je započeo Drugi svjetski rat.

Marianna i njezin suprug Ludwik imali su težak život obilježen radom na malome, siromašnom posjedu. Ali, i predanom vjerom i svakodnevnom molitvom. Rodila je šestoro djece, ali četvoro njih umrlo je nedugo nakon poroda. Kada joj je umro suprug Ludwik, Marianna se preselila kod svoga sina Stanisława i njegove žene Anne.

Početkom srpnja 1943. Nijemci su započeli s uhićenjima civilnog stanovništva u okolici Lipska. Uhićeni su trebali biti strijeljani kao osveta za ubijenog njemačkog vojnika kojeg je likvidirao pripadnik poljskog pokreta otpora. Među onima koji su trebali biti uhićeni bili su i Stanisław i Anna Biernacki.

Kada su Nijemci došli u njihovu kuću, Marianna je pala na koljena pred njima i molila ih da uzmu nju na strijeljanje umjesto snahe koja je bila trudna.

“Molim vas, nemojte je voditi, ona je u zadnjim tjednima trudnoće, ja ću ići umjesto nje”, rekla je.

Njemački vojnik, čiji je jedini cilj bio ispuniti potreban broj poljskih civila kao odmazdu za ubijenog vojnika, pristao je na to.

Marianna i njezin sin Stanisław strijeljani su 13. srpnja te godine, zajedno s još pedesetak stanovnika Lipska. Prije nego što je strijeljana tražila je od Nijemaca da joj donesu krunicu kako bi se mogla moliti.

Proglašena je blaženom 13. lipnja 1999. u Varšavi, zajedno s još 107 kršćanskih mučenika iz Poljske ubijenih tijekom Drugoga svjetskog rata iz mržnje prema vjeri. Svečanost beatifikacije predvodio je sv. Ivana Pavao II. koji je bio na apostolskom pohodu svojoj domovini.

Često je nazivaju zaštitnicom svekrva, ali za njezin zagovor mole se i trudnice te obitelji koje ne mogu imati djece.

“Blažena Marianna Biernacka pokazuje nam kako bi trebali izgledati međugeneracijski odnosi unutar neke obitelji i na čemu bi trebali biti utemeljeni. Daje nam primjer istinske ljubavi i posvećenja za drugoga. Možda neki tim pitanjima pristupaju ironično, ali oni koji proživljavaju probleme u svojoj obitelji znaju koliko oni mogu biti ozbiljni”, rekao je svojedobno Romuald Kamiński, pomoćni biskup Ełka, biskupije na sjeveroistoku Poljske gdje se intenzivno časti poljska blaženica. Dom za samohrane majke koji se nalazi u gradu Ełku nosi njezino ime, a puno crkvi diljem te dijeceze ukrašene su njezinom slikom.

Goran Andrijanić | Bitno.net