Prije nego što su otkrili svoj redovnički i svećenički poziv, vlč. Javier Olivera i s. Marie de la Sagesse, planirali su se vjenčati, ali Bog im je promijenio planove.

U razgovoru za katoličku informativnu agenciju ACI Prensa, ispričali su kako se njihov odnos razvijao od prvih dana, pa sve do trenutka kada su otkrili da imaju poziv na posvećeni život.

Vlč. Olivera prisjetio se kako u svojoj devetnaestoj godini nije bio praktični vjernik, no tada je sa svojom prijateljicom, današnjom redovnicom, u razgovoru došao na temu čistoće koju je smatrao izmišljotinom Crkve.

“Izložila je načela čistoće, iz perspektive vjere i razuma, tako dobro da je to ostavilo dojam na mene. Susreo sam ženu koja je znala u što vjeruje i koja je istovremeno bila jako pametna”, ispričao je Olivera.

Ubrzo nakon toga, počeli su izlaziti, a svoje su sastanke obogaćivali zajedničkim čitanjem knjiga, odlascima na konferencije katoličkih autora, bogatim kulturnim životom glazbe, književnosti i filozofije, ali i rastom u vjeri.

“Počeo sam prakticirati vjeru, moliti se, odlaziti nedjeljom na misu. Velikim je dijelom to bilo zahvaljujući njoj. Bog je bio glavni razlog, ali ona je bila njegov instrument”, rekao je svećenik, dodavši kako su počeli i zajednički moliti krunicu.

Sestra Marie de la Sagesse sa svoje je strane istaknula da je kod svoga tadašnjeg dečka najviše cijenila „iskreno traganje za istinom bez straha za posljedice“.

Nakon dvije godine druženja, odlučili su da će se po završetku svojih studija vjenčati, no tada se zbio događaj koji je u bitnome utjecao na nastavak njihovih života.

Brat sestre Marie odlučio je ući u bogosloviju, a dvoje zaručnika ga je pristalo odvesti tamo. Oboje su se dogovorili da će ostati nekoliko dana u području gdje je bogoslovija bila smještena, kako bi on posjetio svoje prijatelje koji su bili tamo, a ona svoje prijateljice iz obližnjeg samostana.

Nakon povratka raspravljali su o tome kako se njezin brat odrekao važne karijere i mogućnosti da ima obitelj, što ih je potaknulo da se zamisle nad pitanjem što bi se dogodilo ako bi Bog njih pozvao na posvećeni život.

“Prvo što smo rekli bilo je ‘ne’, i ustvrdili kako je to ludo zato što smo imali uistinu prekrasne zaruke i već smo kupovali stvari za vjenčanje”, prisjetio se vlč Olivera.

Unatoč tome, kako su tjedni prolazili, u duši mu je ostalo prisutno razmišljanje o svećeničkom pozivu: „Kako bih mogao znati je li najbolji put za mene svećenički život ili brak? Gdje bih mogao činiti najviše dobra?“, bila su pitanja koja su ga mučila i morao ih je podijeliti sa svojom zaručnicom, koja mu je priznala da i ona misli o istome.

Redovnik koji je bio duhovni vođa tadašnjim zaručnicima naglasio im je kako dvojbu koja ih brine svaki od njih pojedino treba razmotriti pred Bogom, naglasivši kako “nitko ne može ometati duše“.

“Bilo je to dugačko razdoblje razlučivanja, od najmanje dvije godine”, ispričala je sestra Marie, “dok mi Bog nije jasno pokazao posvećeni život, i ja nisam mogla sumnjati da je od mene tražio ovo potpuno predanje.”

Nakon što su završili svoje studije, oboje su se posvetili svojim pozivima. Prije deset godina on je zaređen za svećenika biskupije San Rafael, dok je ona položila vječne zavjete u kongregaciji Sestara Milosrdnog Isusa.

“Smatram posebnom milošću to što smo oboje bili pozvani u gotovo isto vrijeme. Tako lijepo i promišljeno od božanske Providnosti, koja ništa ne propušta. A ono što uistinu cijenim jest što smo još uvijek prijatelji, i to ne samo mi, nego i naše obitelji”, zaključila je sestra de la Sagesse osvrćući se na njihovu lijepu priču.