KORIZMENA MEDITACIJA

Što nam može pomoći u najtežim trenutcima na putu u nebesku slavu

Pomisao na slavu koja nas čeka neka nas potiče u našim dnevnim borbama. Ništa nije vrijedno toliko koliko zadobiti nebo.

nebo

Foto: Shutterstock.com

Beda Časni, komentirajući odlomak današnjega evanđelja, kaže da je Gospodin “iz ljubavi prema Petru, Jakovu i Ivanu dopustio taj kratki doživljaj trenutka vječne sreće, kako bi ih ojačao za nevolje koje ih očekuju”. Bez sumnje upravo je sjećanje na trenutke provedene s Gospodinom na gori pomoglo ovim apostolima u mnogim teškim životnim situacijama.

Ljudski je život put prema raju, našem željenom prebivalištu. Taj je put pun zaprjeka, ponekad težak i neprohodan, jer često moramo ići protiv struje i boriti se s mnoštvom neprijatelja unutar i izvan nas samih. Ali Gospodin nas želi okrijepiti rajskom nadom, osobito u najtežim trenutcima ili kada smo vidljivo iznemogli: “U času napasti razmišljaj o ljubavi koja te čeka na nebu: razvijaj krjepost nade. To ni u kojem slučaju ne znači nedostatak velikodušnosti.”1 “Tamo je sve odmor, radost i veselje, sve je mir, sjaj i svjetlo. To nije svjetlo poput ovoga u kojemu sada uživamo i koje, u usporedbi s rajskim svjetlom, nije više od svjetiljke postavljene pored Sunca… Jer tamo nema noći, niti predvečerja, nema hladnoće, vrućine, niti ikakve promjene u nečijoj naravi… To je stanje razumljivo samo onima koji su dostojni da u njemu uživaju. Tamo nema starosti, niti bolesti, niti ičega nalik propadljivosti jer to je mjesto i dom besmrtne slave… I, povrh svega toga, neprekidna Kristova prisutnost, prisutnost anđela… bezbrižnost jer nema straha od Sotone, od podvala đavla, nema prijetnje pakla ili smrti.”2

Naš život u raju bit će u potpunosti lišen svakoga mogućeg straha. Ne ćemo se zabrinjavati da bismo mogli izgubiti ono što imamo, niti ćemo poželjeti imati išta drugo. Tada ćemo, doista, zajedno sa svetim Petrom moći reći: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti!” Trenutačni doživljaj slave koji je imao apostol bit će naš u cijelosti u životu vječnome. “Razmislimo kako će izgledati raj. ‘Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudskom srcu je nepoznato ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube.’ Možete li zamisliti kako je doći u raj i susresti se s Bogom, vidjeti onu ljepotu, onu ljubav koja će se izliti u naša srca darujući nam doživljaj beskrajnog zadovoljstva? Često se pitam: kako će izgledati kada se sva ljepota, sva dobrota i sva beskrajna Božja divota preliju u ovu jadnu glinenu posudu koja predstavlja mene, sve nas? Tada ću u potpunosti razumjeti riječi apostola: ‘Oko nije vidjelo, uho nije čulo’…Vrijedi truda, djeco moja, vrijedi truda.”3

Pomisao na slavu koja nas čeka neka nas potiče u našim dnevnim borbama. Ništa nije vrijedno toliko koliko zadobiti nebo. “Uvijek imajte na umu odluku da je bolje umrijeti nego ne stići do kraja puta. Zatraži li Gospodin ikad od vas da podnosite žeđ dok vas on vodi kroz život, to je zato što će vas napojiti u izobilju u onome životu. Ne bojte se, ne ćete ostati uskraćeni.”4

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)


1 Sveti Josemaría Escrivá, Put
2 Sveti Ivan Zlatousti, Prvo pismo Teodoru
3 Sveti Josemaría Escrivá, u Informativni list br. 1, o postupku beatifikacije, str. 5. 
4 Terezija Avilska, Put k savršenosti, 20,2

Objavljeno: 12. ožujka 2017.

Možda vam se svidi