ČUDESNE PRIČE MISIONARA ANTE GABRIĆA (3)

Starac Noren i štap kojim se ubijaju tigrovi

Nije bila šala živjeti u tim krajevima kad su još posvuda bile džungle. Često se radilo o životu i o smrti. Pušaka nije bilo pa su uz sjekire ovakvi štapovi od bambusa služili ljudima kao jedina obrana.

Foto: Shutterstock.com

Uvijek je nasmijan, uvijek je sretan… »A zašto ne bih bio?«, kaže dragi naš starkelja Noren iz sela Pitombara. Sićušan je kao patuljak, no kad govori — vrijedi za trojicu.

On je katekumen, još nije kršten. No već mnogo toga zna o Isusu. S molitvama ide malo poteže. Smrsi ih sve zajedno. »Isus dragi zna koja je prva, koja je druga. Glavno je da ja njega ljubim, i ljubeći ga, ja sam sretan!«

Tekst se nastavlja ispod oglasa

To je živa istina. Noren ljubi Isusa, a i Isus ljubi njega. I ono što je tako lijepo kod Norena, on želi da i svi ostali mogu uzljubiti Isusa. To i jest dokaz naše iskrene ljubavi prema Isusu: širiti i ižarivati tu ljubav.

On to tako lijepo tumači suseljanima. Prije nekoliko dana pohodio sam njegovo selo. Sa mnom su bili i mladići iz naše Tehničke škole. U selu ima mnogo bolesnika, pa smo uz molitvu i pjesmu blagoslovili kolibe i bolesnike, osobito dječicu. Pojavile su se ospice. — Na koncu smo svi sjeli pod stablo tamarina uz Norenovu kolibu. Malo seosko sijelo.

Noren je siromašan. Njegov se djed ovamo doselilo iz srednje Indije, kad su čistili sunderbanske džungle. Imao je nekoliko jutara zemlje, no lihvari su mu malo-pomalo sve odnijeli. Norenu je ostalo tek ovo nešto zemlje oko kolibe. Ovo malo zemlje i — smiješak i sreća.

»Ne očajavaj u životu! Bogat ili siromašan, ti si Božji. A i svoj si! Umori se radeći. U umoru je sreća. Radi pa nećeš biti gladan. Iz tuđega lonca ne jedi, tuđim uljem ne maži si glavu, iz tuđe lule ne puši!«

Selo je puno dječice, toga Božjeg dara. Treba misliti na njihov odgoj. Eto, oni nisu bili tako sretni, nije bilo škola. Jedva tko u selu zna čitati i pisati. Nabavit ćemo nešto bambusa i slame pa ćemo uz Norenovu kolibu podići malu strehu za školu. Neka djeca uče: »Ko, kho…« — bengalsku abecedu, a i vjeronauk.

Zaboravio sam vam nešto reći o našemu dragom Norenu. U ruci mu je uvijek krasan bambusov štap. Nitko Norena ne može niti zamisliti bez štapa. To je svakako pradjedov, ako ne i šukundjedov štap. Noren ga naziva »baghmara lathi« — štap kojim se ubijaju tigrovi.

Nije bila šala živjeti u tim krajevima kad su još posvuda bile džungle. Često se radilo o životu i o smrti. Pušaka nije bilo pa su uz sjekire ovakvi štapovi od bambusa služili ljudima kao jedina obrana.

Noren posvuda nosi taj svoj štap: i na sajam, i u crkvu, i na seoska sijela, i u svatove, i na pogrebe, pa će ga, sigurno, s njim položiti i u grob.

Na završetku sijela molitva i pjesma. Već se spuštala noć, trebalo bi natrag u Maria Polli, ali Noren ni da čuje. Danas smo mi njegovi gosti. Oprao nam je noge, blagoslovio sebe i sve u kući tom vodom — i sad će nas sve počastiti čajem i prženom rižom. I, dakako, svojim smiješkom. I uz čaj — priče, stare priče starih dana, djedovske uspomene. Kao da ih iz knjige čita i o tigrovima, o krokodilima, i o zmijama, i o onim sretnim danima kad je po džunglama bilo ribe koliko si htio. No teško je bilo za pitku vodu. Po nju su morali ići kilometre daleko. Nije tada bilo ni kruha ni čaja. U to vrijeme bio je tek jedan mali dućan gdje si mogao nabaviti ulja, sjerka i papra. I — sa smiješkom će djed Noren — papra i smiješka i sreće!« Nije bilo trzavica, nije bilo stranaka i svađa. U radu je bila sreća, u sreći je bio mir.

Razgovor ugodni otegnu se do kasno u noć. Završili smo večernjom molitvom, pjesmom, svećenikovim i Norenovim blagoslovom. I Norenovim krasnim smiješkom… Razumije se da je pritom u ruci imao svoj »baghmara lathi«, štap kojim se on borio s tigrovima…

Ante Gabrić SJ

Ostale čudesne priče misionara Ante Gabrića pronađite OVDJE!

—————x—————

Ante Gabrić, isusovac, je vjerojatno najveći misionar u hrvatskoj povijesti. Rodio se u kršćanskoj obitelji, u Metkoviću, kao deveto dijete. Godine 1933. primljen je u isusovački novicijat. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje bivaju prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu je smještao u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime “Father Ante Gabrić”. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.

Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji „Mariapolli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak proglašenja blaženim i svetim.

Molitva ocu Anti Gabriću:

Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji, da po tvojem zagovoru, ozdravim. Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa da molba oca Ante bude uslišana. Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke svoje Marije, i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju, te na taj način dopusti da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika. Amen.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 26. lipnja 2014.

Možda vam se svidi