Među svim ciljevima našega života samo jedan nam je doista potreban: stići na cilj koji nam je Bog pripravio, dostići nebo, ispunivši svatko svoj poziv. No, da bismo postigli takav cilj, trebamo biti spremni izgubiti sve ostalo i ukloniti sve što nas priječi na tom putu. Sve treba služiti kao sredstvo da se dođe do Boga; i ako je nešto, umjesto da bude sredstvo, zapreka, tada moramo to ispraviti ili napustiti. Gospodinove riječi su jasne: “Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.”

Izričajima “desno oko” i “desna ruka” Gospodin želi označiti ono što nam se katkada može predstavljati vrlo vrijednim i korisnim. Unatoč tomu svetost i spasenje, naše i bližnjega, važniji su od svega drugoga.

’Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe.’ Jadno srce, ako te upravo ono sablažnjava! Uhvati ga, stisni među dlanovima, ne žali ga. Kad bude tražilo utjehe, reci mu tiho i samilosno, kao da se ispričavaš: ‘Srce, srce, moraš na križ; moraš na križ!’

Ono što ćemo morati napustiti ili istrgnuti iz svojega života može biti različite naravi. Ponekad će biti riječ o stvarima koje su po sebi dobre, ali koje zbog sebičnosti ili zato što im nedostaje ispravne nakane, postaju neuredne. Često ne će biti riječ o važnim stvarima, nego o sitnim hirovima, uobičajenim neumjerenostima, nedostatcima karaktera, pretjeranoj brizi za materijalne stvari. Sve to mora se odrezati i iščupati, jer gotovo uvijek pojedinosti koje se čine malenima guraju dušu u osrednjost. “Pazi – govori sveti Augustin – morska voda prodire i curi kroz pukotine trupa broda i malo-pomalo poplavljuje njegovo dno, pa ako se ne izbaci, potopit će brod… Oponašajte pomorce: njihove se ruke ne zaustavljaju dok sasvim ne isuše dno broda. Neka vaše ruke ne prestanu činiti dobro! Ali, unatoč svemu, dno broda će se još jednom napuniti morem, jer pukotine ljudske slabosti ostaju, i ponovno će trebati izbacivati vodu.” Ove prepreke i sklonosti koje se ne iskorjenjuju odjednom, nego zahtijevaju našu spremnost na borbu, uvelike nam pomažu da postanemo ponizniji.

Ljubav prema čestoj ispovijedi i dnevni ispit savjesti pomažu nam da držimo dušu čišćom i sposobnom promatrati Isusa u betlehemskoj špilji, unatoč našim svagdanjim slabostima.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]