“O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga stavljao ruke i ozdravljao ih.”1

Bolesnika je bilo toliko da je “sav grad nagrnuo k vratima”2. Doveli su bolesnike “uvečer, kad sunce zađe”.3 Zašto ne prije? Sigurno je toga dana bila subota. Nakon zalaska sunca započinjao je novi dan i prestaje obveza subotnjega počinka, koju su pobožni Židovi vjerno vršili.

Evanđelje po Luki donosi nam ovu pojedinost: “na svakoga je stavljao ruke” i ozdravljao ih. Isus pažljivo promatra svakog bolesnika i posvećuje mu svu pažnju, jer je Isusu važna svaka osoba, a posebno ona koja trpi. Isus svakoga prima s dobrodošlicom, njegovo osjećajno i milosrdno srce otvoreno je svakome, posebice najpotrebnijima.

Isusova prisutnost među nama obilježena je “propovijedanjem evanđelja o Kraljevstvu i liječenjem svake bolesti i slabosti”;4 “gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova”.5

“U svojem mesijskom djelovanju u Izraelu”, podsjeća nas Ivan Pavao II., “Krist se neprekidno nalazio u neposrednoj blizini ljudske patnje. ‘Prolazio je čineći dobro’ (Dj 10,38), i njegova je pažnja bila usmjerena ponajprije bolesnima i onima koji mole za pomoć. Liječio je bolesne, tješio žalosne, hranio gladne, spašavao ljude od gluhoće, sljepoće, kuge, opsjednutosti i raznih tjelesnih slabosti. Tri puta vratio je umrle u život. Suosjećao je sa svakom ljudskom patnjom, ne toliko tjelesnom, koliko duhovnom. Istodobno je podučavao, a središte njegova nauka činilo je osam blaženstava namijenjenih ljudima koji su iskusili razne patnje u svojem vremenitom životu.”6

Svi mi, koji želimo biti vjerni Isusovi učenici, trebamo od Isusa učiti kako se ophoditi prema bolesnicima i kako ih ljubiti. Prilaziti im s poštivanjem, ljubavlju i milosrđem, radujući se ako im možemo u nečemu poslužiti. Posjećujmo ih, pravimo im društvo, omogućimo im primanje sakramenata. U njima, na osobit način, gledajmo Krista. “Dijete. Bolesnik. Kad pišeš ove riječi, ne osjećaš li želju napisati ih velikim slovima? To je zato što u djeci i bolesnicima zaljubljena duša vidi Njega. Za osobu zaljubljenu u Krista, djeca i bolesnici su Isus sam.”7

U životu ćemo i sami možda biti bolesni ili će netko od naših bližnjih biti bolestan. To je blago koje nam je Gospodin predao na čuvanje. Gospodin nam se približio kako bismo naučili više voljeti i kako bismo ga lakše pronašli. Kroz odnose s ljudima koji trpe od raznih bolesti ostvaruju se Božje riječi: “Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.”8

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

——–

1 Lk 4,40.

2 Mk 1,33.

3 Mk 1,32.

4 Mt 9,35.

5 Mt 15, 1.

6 IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Salvifici doloris, 11. veljače 1984., 16.
7 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Put, 419.

8 Mt 25,40.