Poslušnost vjere

Vjerom čovjek potpuno podlaže Bogu svoj razum i svoju volju. Čovjek daje svoj pristanak Bogu objavitelju svim svojim bićem. Taj čovjekov odgovor Bogu objavitelju Sveto pismo naziva “poslušnošću vjere”.

Marija

144 Poslušati (“ob-audire”) vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina. Kao uzor takve poslušnosti Sveto pismo nam stavlja pred oči Abrahama. Djevica Marija joj je najsavršenije ostvarenje.

Abraham – “Otac svih vjerujućih”

145 U svečanom pohvalnom slovu vjeri Otaca, Poslanica Hebrejima osobito naglašava vjeru Abrahamovu: “Vjerom, pozvan, Abrahamposluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu; zaputi se, ne znajući kamo ide” (Heb 11,8).[4] Vjerom se zadrža kao stranac i hodočasnik u Obećanoj zemlji.[5] Vjerom Sara primi mogućnost da začne obećanoga sina. Vjerom je napokon Abraham prikazao za žrtvu svoga sina jedinca.[6]

Tekst se nastavlja ispod oglasa

146 Abraham tako ostvaruje definiciju vjere kako je predlaže Poslanica Hebrejima: “Vjera je već neko ímanje onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo” (Heb 11,1). “Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost” (Rim4,3).[7] Budući da je bio jak u vjeri,[8] Abraham je postao “ocem” svih onih koji vjeruju (Rim 4,11.18).[9]

147 Stari zavjet bogat je svjedočanstvima o takvoj vjeri. Poslanica Hebrejima hvali uzornu vjeru starih, koji “primiše” po njoj “pohvalno svjedočanstvo” (Heb 11,2.39). Ipak “Bog je za nas predvidio nešto bolje”: milost da vjerujemo u njegova Sina Isusa, “Početnika i Dovršitelja vjere” (Heb 11,40; 12,2).

Marija – “Blažena što povjerova”

148 Djevica Marija ostvaruje na najsavršeniji način poslušnost vjere. Budući da je vjerovala, da “Bogu ništa nije nemoguće” (Lk1,37),[10] Marija je s vjerom primila poruku i obećanje koje joj je donio anđeo Gabrijel i dala svoj pristanak: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38). Elizabeta ju je ovako pozdravila: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1,45). Zbog te vjere svi će je naraštaji zvati blaženom.[11]

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

149 Za cijelog njezina života, pa i u posljednjoj kušnji,[12] kad joj je Sin Isus umro na križu, njezina se vjera nije nikad pokolebala. Marija nije prestala vjerovati “da će se ispuniti” Božja riječ. Zato Crkva u Mariji štuje najčistije ostvarenje vjere.

Vjerovati u jednoga Boga

150 Vjera je prije svega čovjekovo osobno prianjanje Bogu, istodobno, neodvojivo od toga, jest i slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio. Kao osobno prianjanje Bogu i pristanak uz istinu koju je on objavio, kršćanska se vjera razlikuje od vjere u neku ljudsku osobu. Dobro je i pravedno povjeriti se potpuno Bogu i posvema vjerovati ono, što on kaže. Naprotiv, bilo bi isprazno i varljivo takvu vjeru pokloniti nekom stvorenju.[13]

Vjerovati u Isusa Krista, Sina Božjega

151 Za kršćane vjerovati u Boga nerazdruživo je povezano s vjerom u onoga, koga je on poslao, “Sina njegova, Ljubljenoga”, u kojem mu je sva milina. Bog nam je rekao da ga slušamo.[14] Gospodin sam kaže učenicima: “Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!” (Iv 14,1). Možemo vjerovati u Isusa Krista, jer je on sam Bog, Riječ Božja tijelom postala: “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani” (Iv 1,18). Budući da je on “vidio Oca” (Iv 6,46), jedini je koji ga poznaje i može nam ga objaviti.[15]

Vjerovati u Duha Svetoga

152 Ne može čovjek vjerovati u Isusa Krista, ako nema udjela u njegovu Duhu: Duh Sveti objavljuje ljudima, tko je Isus. Zaista “nitko ne može reći: ‘Isus je Gospodin’, osim u Duhu Svetom” (1 Kor 12,3). “Duh sve proniče, i dubine Božje(…) Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega” (1 Kor 2,10-11). Samo Bog poznaje Boga potpuno. Mi vjerujemo u Duha Svetog, jer on je Bog.

Crkva ne prestaje ispovijedati vjeru u jednoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
——————————————————————————————————————————–
[4] Usp. Post, 12,1-4.
[5] Usp. Post, 23,4.
[6] Usp. Heb, 11,17.
[7] Usp. Post, 15,6.
[8] Usp. Rim, 4,20.
[9] Usp. Post, 15,5.
[10] Usp. Post, 18,14.
[11] Usp. Lk, 1,48.
[12] Usp. Lk, 2,35.
[13] Usp. Jr, 17,5-6;Ps, 40,5; 146,3-4
[14] Usp. Mk, 9,7.
[15] Usp. Mt, 11,27.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 23. kolovoza 2012.

Možda vam se svidi