Poštovani don Damire, obraćam Vam se s jednim velikim obiteljskim problemom. Naime, imam 38 godina (u ljeto 39), suprug ima 44 godine. Roditelji smo četvero djece, od kojih najmanja djevojčica ima 7 mjeseci, a najstariji sin će u ljeto imati 19. I tu nastaje cijeli problem, jer moj suprug ne želi više djece i prirodna regulacija začeća za njega je neprihvatljiva. Pogotovo zato što je u pet godina dvoje djece rođeno baš na taj način jer ja imam neredovite cikluse, a prekinuti odnos mene bi činio nesretnom. Iako, moram biti potpuno iskrena, ni ja ne bih željela više djeca, ali spremna sam ih prihvatiti onoliko koliko mi ih Bog želi dati. Suprug i ja nismo skloni čestim odnosima, a ovako ih nemamo zapravo nikako. Nakon poroda imali smo odnos samo jednom, što je za mene neprihvatljivo. To sam ispovjedila uz iskreno kajanje, ali me još uvijek jako muči jer znam da to nije po Božjem.

I suprug i ja smo nesretni s ovom situacijom. Imamo skladan i vjeran brak već dvadeset godina i iskreno se bojim da bi on mogao potražiti neku drugu ženu iako nije sklon nevjeri. Voljela bih čuti Vaše mišljenje i do tada Vas srdačno pozdravljam i želim Vam obilje Božjeg blagoslova.

Nada

Draga Nado,

najprije čestitam i tebi i mužu na četvero djece koje ste već donijeli na svijet, koje odgajate i o kojima brinete.

Razumijem i poštujem vašu želju da broj vaše djece i ostane na četiri. Svaki bračni par treba u molitvi i razmišljanju – dakako, vodeći se ljubavlju, a ne sebičnošću – doći do ideje koliko je djece pozvan imati. Dakako da pritom treba imati vjere koja nadilazi ono vidljivo, a istovremeno realno prepoznati svoja ograničenja, bilo tjelesna, psihička, ekonomska ili druga.

No, bračni čin, koji i nakon što se ispunio taj broj djece i dalje ima veliku vrijednost u zbližavanju bračnih drugova, ima svoje objektivne zakone koje je Bog upisao u njega i koje valja poštivati. Kako i sama primjećuješ, kada ne činimo stvari “kako Bog zapovijeda” naša se savjest buni, a i gubimo blagoslov.

Međutim, nije ispravno razmišljati na način da postoje samo dvije opcije: izvrgnuti se nerazumnom riziku trudnoće ili teško sagriješiti. Tako razmišljati, značilo bi smatrati Boga tiraninom koji svoju djecu, koju (navodno) ljubi, dovodi u nemoguće situacije. Boga jako boli kada imamo o njemu takvu pogrešnu sliku, koja nije rezultat našeg pristajanja uz Radosnu vijest Isusa Krista, nego uz Žalosnu vijest koju nam đavao nastoji podvaliti. Razmisli – u tako postavljenoj situaciji Gospodin ispada negativac, budući da vas on dovodi u nepriliku, a grijeh koji vam se nudi ispada spasenje! Apsurdno, zar ne?

Brojna istraživanja pokazuju da suvremene metode prirodnog planiranja obitelji, kada se ispravno primjenjuju, imaju učinkovitost do 99,5%. Također, različiti izvori potvrđuju da je takav način primjenjiv i u slučajevima neredovitih ciklusa. Ako je tome uistinu tako (a ne vidim zašto ne bi bilo), onda vaše posljednje dvije trudnoće možda samo ukazuju na to da način na koji ste vi do sada utvrđivali neplodna razdoblja nije pouzdan, dakle, trebalo bi pronaći bolji (koji, po svemu sudeći, postoji).

U tom smislu, prilažem vam sljedeće linkove, od kojih je prvi o prirodnom planiranju obitelji, a druga dva o organizacijama koje se time bave i kod kojih se može dobiti potrebna edukacija.

http://www.bitno.net/…/spolnost/sto-je-prirodno-planiranje…/
http://www.fertilitycare.hr/prirodno%20planiranje.htm
http://ppo.hr/

Ukoliko otkrijete zbog čega do sada prirodna metoda nije kod vas funkcionirala i uspijete to nadići, kod vas oboje obnovit će se pouzdanje u Božji plan za vašu spolnost. Vjerujem da ćete u tome i uspjeti i tako obnoviti radost bračnog darivanja.

Btb,
don Damir

Izvor: SPAS – studentski pastoral