Posljednjih godina obred poganskog blagoslova bacanjem riže na mladence agresivno se probija kao sastavni dio i kršćanskih vjenčanja te prijeti da postane dijelom zapadne tradicije. Najveću muku s njime imaju župnici koji se brinu oko kršćanskog pravovjerja, ali i održavanja urednosti okoliša crkve koji, nakon vjenčanja, više nalikuje završetku nekog partyja, nego crkvenog obreda.

Alternativa riži, u službi istog praznovjerja, služe latice cvijeća, pšenica (kao simbol darežljivosti), grašak, ušećereni bademi koji svojim slatkim okusom simboliziraju slatkoću braka te, ništa manje upadljivi, papirnati konfeti.

Povijest ovog praznovjerja treba tražiti u obredima istočno-azijskih naroda, kojima riža predstavlja život. Riža je namirnica koju u zemljama Dalekog istoka, poput Kine i Japana, nazivaju darom bogova. Po količini proizvodnje riža je treća najveća kultura u svijetu, iza kukuruza i pšenice, i jedna je od najstarijih kultura u svijetu. Riža je simbol blagostanja i plodnosti, a povezuje se i s vitalnošću, zdravljem i dugovječnošću. Od sjetve do žetve prate ju različiti obredi povezani s raširenim kultom Inarija, boga riže i plodnosti (poljoprivrede), kojemu je posvećena skoro trećina svetišta u Japanu. Za Japance riža je više od hrane, stabljiku riže koriste za pokrivanje kuća, izradu užadi, obuće, ali i u obredne svrhe. Svetkovine istočno-azijskih naroda, koji u središtu imaju rižu, otkrivaju nam u kolikoj je mjeri riža postala izvor njihova života i kulture milijuna ljudi. Riža za njih predstavlja život i rižom oni slave život i svoja božanstva.

Obredom bacanja riže na mladence u Europi želi se steći njihova plodnost, da imaju mnoštvo djece (koliko je i zrna riže!), te zdravlje njihove djece. Riječ je o praznovjernom obredu, nespojivim s kršćanskim slavljem sakramenta ženidbe, kojemu treba pridodati i još neke slične svadbene lakrdije, poput bacanja jabuke preko kuće, hvatanja mladenkina buketa, skrivanja mladenke da ju mladoženja ne vidi u vjenčanici, ili vezivanja i skidanja podvezice mladenki. Vjerovalo se “da podvezica štiti od mnogih bolesti, osobito kad je bila napravljena od zmijske kože (smeđeg guža) ili kad je potjecala od umrle osobe”.

Običaj da mladoženja ne smije vidjeti mladenku u vjenčanici potječe iz vremena ugovaranih brakova, kada je mladoženja vidio mladenku prvi put tek nakon vjenčanja i prvi put podigao joj veo. U vremenu “poklona” otvorenih prije vjenčanja i “nosećih” mladenki ovaj praznovjerni običaj onkraj je svakog smisla kao, uostalom, i bijela vjenčanica, simbol djevičanstva.

Još jedna od praznovjernih gesta pripisuje se svadbenoj torti koja simbolizira plodnost i sreću. Rimljani su običavali smrviti krišku torte iznad glava mladenaca u svrhu prizivanja bogatstva. Stari Kinezi sreću su dozivali darivanjem komada torte gostima. Na nekim otocima Tihog oceana obred vjenčanja sastoji se od jedenja vjenčane torte. Običaj da mladenci zajedno odrežu prvu krišku torte gesta je koja simbolizira dijeljenje svega. Ako mladoženja sam pokuša odrezati prvu krišku torte, brak će biti bez djece. Nesreću donosi i svatko tko odbije kušati tortu.

Za sreću u braku postoji i praznovjerni običaj bacanja jabuke preko kuće, koji svoje korijene vuče od starih Slavena. Jabuka u poganstvu predstavlja ljubav, mladost i plodnost, a koristila se u obredu za proslavu sabata Samhaina. Jabuka se kod Germana također smatrala simbolom ljubavi i plodnosti mladenačke snage i ljepote. (Izreka: “Jabuka grijeh, jabuka lijek”, ne drži vodu jer Eva u raju nije zagrizla jabuku! – provjerite u Bibliji.). Blizak mu je i običaj bacanja buketa cvijeća u svatovima.

Neudana djevojka koja prva uhvati buket cvijeća koji baci mladenka, okrenuta leđima, navodno će se prva između prisutnih udati. Prema jednom drugom praznovjerju, u trenutku kada mladenkin buket poleti u zrak treba nešto zaželjeti. Tko ga uhvati, doma treba razvezati jednu od vrpci i želja će mu se ispuniti. Tradicionalno se buket za mladenku pravio od mirisnih biljaka (poput ružmarina i lavande), od češnjaka (za koji se vjerovalo da tjera zle duhove) te narančina cvijeta (koji simbolizira plodnost). Za plodnost mladenke ispod kreveta stavljali su se prženi medvjeđi bubrezi. Vjerovalo se da tko prvi od mladenaca ustane iz bračnog kreveta, taj prvi umire. Brak će biti sretan ako grančica ružmarina koju mladenci zataknu u zemlju pusti korijenje.

Bacanje riže na mladence u vremenu u kojemu milijuni gladnih umiru zbog nestašice hrane etički je nedopustivo, kao i rasipanje brašna maturanata na posljednji dan škole.

Jedan dosjetljivi župnik odupro se problemu bacanja riže na mladence tako što je mladencima unaprijed uzimao “kaparu” kao osiguranje da se na njihovu vjenčanju neće razbacivati rižom pa, ako održe riječ, poslije vjenčanja svoju “kaparu” mogu uzeti natrag, u protivnom će njome platiti čistače.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Praznovjerje” fra Josipa Blaževića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.