Bilješka u Jeruzalemskoj Bibliji kaže o ovom Pavlovom dokazivanju da je „jako ovisno o običajima na koje je navikao, što u mnogome umanjuje vrijednost njegovih zaključaka“. Ovdje se, dakle, pokrivanje glave žena tijekom molitve svrstava u kulturno uvjetovane i promjenjive religijske običaje. Dapače, današnji bi čitatelj u ovim redovima mogao čak naslutiti nepravednu diskriminaciju prema ženama, koju smo danas – barem na ovoj razini – na sreću, ipak prevladali.

S druge strane, ipak se ovdje radi o Bogom nadahnutom novozavjetnome tekstu koji se stoljećima – sve do danas – prilično ozbiljno shvaćao u mnogim kršćanskim zajednicama. I danas se žene u tradicionalnijim katoličkim zajednicama, kao i mnogim pravoslavnim, pokrivaju velom tijekom liturgije. Nadalje, i Hillary Clinton i Michelle Obama bile su (kao i brojne druge žene) pokrivene velom tijekom svojih susreta s rimskim prvosvećenicima Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. I mnoge bakice koje susrećemo nose veo, osobito u crkvi. Stoga se opravdano pitaš stoji li ipak neki dobar razlog u pozadini svega toga i koje je mjesto vela u današnjem kršćanstvu.

U Starome zavjetu pokrivanje glave žena spominje se usput u Post 24,65; Br 5,18; Iz 47,2 i nije vezano isključivo uz molitvu. Čini se da je taj društveni običaj pokrivanja žene, koji je i danas prisutan u mnogim dijelovima svijeta, vezan prvenstveno uz čuvanje ponajprije ženina dostojanstva, a zatim i dostojanstva cijele obitelji. Dakako, to je povezano s obuzdavanjem požude kod muškaraca. Ženu se ovdje promatra kao „čuvaricu svoga brata“ (usp. Post 4,9).

No, sveti Pavao govori da bi žena trebala biti pokrivena u molitvi, „poradi anđela“. Što to znači? Trenuci molitve trenuci su posebne otvorenosti prema duhovnom svijetu. U tom svijetu možemo susresti dvije vrste duhova: one Božje i oni koji su prešli na „mračnu stranu“. Pokrivanjem glave žena priznaje da je pod vlašću muža u skladu s Božjim zakonom te pokazuje čednost, čime privlači zaštitu Božjih anđela. Također, time se žena štiti od napada palih anđela koji bi na nju i kroz nju djelovali ako bi s njene strane postojala grešna sklonost prema zavođenju i oholosti (usp. slučaj sv. Marije Magdalene iz koje je Gospodin Isus istjerao sedam demona). Nadalje, pokrivanje glave ženu čini posebno sličnom anđelima koji se i sami pokrivaju stojeći pred Bogom (usp. Iz 6,2 – ova sličnost između žene i anđela posebno je zanimljiva tema, ali o tome drugi put). Zatim, žena koja bi zanemarila svoje dostojanstvo i ne bi se držala mjesta koje joj je odredio Bog postala bi slična palim anđelima (usp. Jd 1,6).

Kovčeg saveza – Škrinja zavjetna također je bila zaklonjena zavjesom (usp. Izl 40,3). Blažena Djevica Marija, koju u litanijama nazivamo Škrinjom zavjetnom, također je zaklonjena velom. Dapače, praktički je nemoguće naći prikaz Gospe na kojem bi ona bila nepokrivene glave. Mističarka i blaženica Anna Katharina Emmerich u „Siromašnom životu Gospodina našega Isusa Krista“ svjedoči da je Marija nosila veo i kada je bila sama u molitvi, čime ukazuje na to da ga je i ona nosila i iz duhovnih, a ne samo iz društvenih razloga.

Iz tih i njima sličnih razloga različiti su crkveni oci podržavali ovaj liturgijski običaj te je on opstao od početaka Crkve, kroz srednji vijek sve do prvog crkvenog kanonskog zakonika iz 1917. gdje je propisan kao obveza u kanonu 1262. No, u novom zakoniku iz 1983. izostavljena je takva odredba, a sama praksa stavljanja vela postupno je prestala biti običajem opće Crkve.

Hoće li sadašnji običaj da se veo ne nosi ostati kao znak ravnopravnosti muškarca i žene, ili će navedeni razlozi dovesti do ponovnog oživljavanja stare prakse, vidjet ćemo. S velom ili bez njega, ostaje moralna obveza svake osobe odijevati se prikladno, pristojno i čedno.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.