Poštovani!

dobri Bog ponekad, osobito prilikom polaganja ruku, zahvaća tijelo i dušu osobe prožimajući ih svojom svjetlošću, toplinom, milinom ili kakvim sličnim znakom svoje prisutnosti, naklonosti, ljubavi.

Budući da se tada osoba opušteno odmara i kao da se puni Božjom snagom, iskustvo je prikladno nazvano “počivanjem u Duhu”. Budući da ono predstavlja susret s Gospodinom i obično donosi sa sobom ozdravljenje, oslobođenje i polet u kršćanskom životu, radi se o pozitivnoj stvarnosti.

Ono što si ti doživio poklapa se s navedenim opisom.

Crkva se raduje takvom konstruktivnom iskustvu. Ono na što se, međutim, uvijek upozorava jest da ne trebamo čeznuti tek za utjehom koju primamo, već iznad svega za samim Darivateljem te utjehe – živim Bogom. U tom smislu ne bi bilo dobro kada bi netko tražio iskustvo “počivanja u Duhu” zbog njega samoga, bez spremnosti da se po toj milosti više otvori Gospodinu. U tom slučaju radilo bi se o određenoj vrsti – malo je grub izraz, ali upravo se o tome radi – duhovnog samozadovoljavanja.

Neka i tebi ovo lijepo iskustvo bude poticajem da se još više posvetiš upoznavanju našega Gospodina i nastojanju da mu cijelim svojim životom uzvratiš ljubavlju na ljubav.

Na tome putu pratit ću te svojom molitvom.

Btb,
don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.