Moja djevojka i ja živimo u čistoći, no ima stvari za koje nismo sigurni krše li one našu čistoću. Je li grijeh ako ja prespavam kod nje ili ona kod mene, a da pritom spavamo u istom krevetu ali bez spolnih odnosa?
Luka

Dragi Luka,

sretan sam što ste odlučili živjeti čistoću, ali sam jako zabrinut jer ste je stavili na kocku. Spavanje u istom krevetu je kao ruski rulet. Pitanje je vremena kad će se metak naći u cijevi pištolja i skroz razoriti čistoću. Možda je moguće da par uspije neimati spolne odnose do braka, ali već sam ulazak u krevet je grešan. Crkva izričito uči da treba izbjegavati grešne prigode u bilo kojem slučaju. Time čuvamo i sebe i osobu koju volimo. Zajednički ulazak u krevet nije grešna prigoda, već je samim time grijeh. I sve što se u njemu odvija je grešno.

Dijeljenje postelje dvoje ljudi koji se vole pripada braku. Trgati nešto svojstveno braku i „koristiti“ izvan braka je grijeh. Čak ni zaručnici ne bi smjeli spavati u istome krevetu. Vi ste tek momak i djevojka. Nikad ne možete biti 100 posto sigurni hoćete li jednoga dana biti muž i žena. Bog želi da se jednoga dana darujemo svome mužu/ženi u potpunosti kao što nam se i on darovao. Isus nijedan dio svoga bića nije uskratio nama. Spavajući zajedno s momkom/djevojkom dajemo tu ljepotu i čar dijeljenja postelje, pa i sebe samog nekome tko ne će biti tvoj muž/žena, a i u slučaju da će biti, nikad ne možeš biti siguran. Ma i da u nekom nadnaravnom slučaju i znaš, trebao bi pričekati brak.

Knjiga Propovjednika u Starome zavjetu kaže da sve ima svoje vrijeme: “Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.” (Prop 3,1)

Isto tako, ulazak u zajedničku postelju (koja zapravo nije zajednička, nego je silimo da bude) može u početku izgledati simpatično, lijepo, dobronamjerno i nevino. No, to je obmana. Kad tad će doći, da se tako izrazim, do traženja poljupca više za laku noć. Sve dok, što je sasvim prirodno, ne dođe do, kako jedan ispovjednik dobro kaže, katastrofe.

Pod katastrofom ne mislim samo na spolni čin, nego i na požudu koja malo po malo osvaja dijelove tijela, i dijelove čovjekova duha, koje pripadaju budućemu mužu/ženi. Bog želi da potpunim čuvanjem sebe potpuno sebe damo i time obradujemo svoga muža/ženu ili Crkvu (ako se radi o duhovnome pozivu).

Vjerojatno su vam ovo teške riječi, ali ovo je čista istina. Crkva slijedi nauk Isusa Krista. Isus nas poziva na savršenstvo. “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48).

Preporučujem vam da odlučite hodati bez poljubaca. Iskustva parova koji su to prakticirali iskreno su divna. Svjedoče da im se odnos osjetno produbio. Odreći se nečega da bi dobio stostruko. To je izazov. To treba izmoliti.

Božji blagoslov!

don Damir Stojić

Izvor: SPAS – studentski pastoral