Kršćanstvo se upravo kristologijom, koja predstavlja vrhunac kršćanske teologije, razlikuje od ostalih religija. Danas, međutim, kristologija više nije u ekskluzivnu vlasništvu kršćana, što je utjecalo na razvoj “alternativnih kristologija” ili “Krista bez granica”. Pravo na Krista polažu i oni koji s kršćanstvom imaju malo ili nimalo veze. U tomu smislu indijski teolog Stanley J. Samartha (1920.–2001.) zagovara “nesputanoga Krista”:

Krista ne bi trebalo promatrati kao “posjed” Katoličke Crkve ili kršćanstva kao autorske religije. Kršćanstvo pripada Kristu, ali Krist ne pripada samo kršćanstvu. Upućenost na “neograničenoga Krista” nije stoga u tolikoj mjeri pokušaj povijesnomu kršćanstvu ukrasti njegova Gospodina, nego izraz duboko zasnovana zahtjeva, naime objasniti kako Kristova univerzalnost nadilazi sve geografske i kulturne granice, kao i sve duhovne tradicije. 1

Unutar zapadne kulture, nominalno kršćanske, još uvijek prevladava kršćanska terminologija, ali lišena kršćanskoga sadržaja, što uzrokuje nesnalaženje u određivanju pravoga značenja pojmova koje koristi New age. Pojam Krista i dalje ostaje referentna točka, makar lišena svojega biblijskog značenja, jer zapadnjački jezik ne predviđa alternativnu terminologiju za izražavanje spasenja. Ako Krista, kao autentična tumača Boga, zamijenimo za kozmički transpersonalni princip, što čini New age, dobit ćemo pojam neosobnoga Boga, nadpovijesnoga, primordijalnu energiju, čija će samoobjava “Ja sam koji jesam” (Izl 3,14) biti sekundarna i nepotpuna manifestacija. Izmijenjeno shvaćanje osobe Isusa Krista nužno se reflektira i na poimanje Boga Oca, a s njime i na sam kršćanski identitet.

Koncepti Krista u New ageu

Nasuprot poganstvu koje je neprijateljski orijentirano prema kršćanstvu, smatrajući “staru religiju” (vještičarstvo) jedino ispravnom, u pitanju kristologije New age razlikuje tri osnovna koncepta Isusa Krista: Krista, Isusa Krista i Krista Maitreyu, univerzalnoga učitelja koji ima doći.

Prvi kristološki koncept označava Krista “božansku iskru” u svakome od nas koju svatko u sebi treba otkriti i njegovati. Ova je iskra božanske naravi i predstavlja “kozmičkoga Krista”. Božanska iskra koju New age naziva “Krist” pokreće svakoga čovjeka i svaki dio univerzuma. Bivši dominikanac Matthew Fox (rođen 1940.) piše da “svi moramo roditi kozmičkoga Krista u našemu biti i djelovati jer je to razlog našega postojanja. Nije li i svrha inkarnacije u Isusu objaviti imanenciju kozmičkoga Krista u patnjama i dostojanstvu svih stvorenja na zemlji? Kozmički Krist nije posjed samo kršćana”, nego je on “opći i ekumenski pojam. Sve nacije, narodi i stvorenja pozvani su iskusiti božansko ‘Ja jesam’ u vlastitoj nutrini”.2 Kozmički Krist je sama božanska narav u čovjeku i u svim stvarima koju drugi nazivaju “Buddha”, a otkriti je znači ići stazom “dubinskoga ekumenizma”, što predstavlja put “dubinske ekologije”.3

Drugi koncept predstavlja “Krist-počelo”, vrlo star pojam, koji korijene ima u gnosticizmu i ezoteriji, a populariziran je i u pokretu Nove misli (New Thought). U tomu smislu sve je više kristoloških gnostičkih spisa koji Krista predstavljaju kao “velikoga inicijanta” tijekom duge povijesti ezoterije koji se otkriva u “starim” i “novim evanđeljima”. Postoje knjige o Isusovim nepoznatim godinama od dvanaeste godine do njegova javnoga nastupa, o kojima evanđelja ništa ne govore, da je navodno boravio u Indiji, Tibetu, Japanu i da je kasnije svoja tajna učenja, uključujući i reinkarnaciju, predao izabranoj nekolicini učenika i da su ona oprečna javnim propovijedima koja su dostupna javnosti. Tome pridonosi i gnostička literatura, poput Knjižnica Nag Hammadi. Evanđelje po Tomi. Ostali gnostički spisi pronađeni kod Nag Hammadija; Osho, Nebesko seme. Komentari Isusovih kazivanja iz Gnostičkog “Jevanđelja po Tomi”; Jacob Needleman, Lost Christianity (Izgubljeno kršćanstvo, 4 ezoterijsko kršćanstvo Georga I. Gurdjieffa itd. Nije riječ o novim djelima nego recikliranoj gnozi koju pojedine ezoterijske struje preživaju, a potom nude u novim izdanjima. Po M. Foxu, “kozmički Krist je božansko tkivo koje se spojilo u osobi Isusa Krista (ali nipošto nije ograničeno na njega)”. Isus iz Nazareta ostvario je Krista, ali ne bez borba i patnja, “kozmičkih patnja koje je Krist pretrpio u svojoj borbi s kozmičkim Kristom koji je tražio da u punini bude rođen u njemu”, ali se može reći i da se “kozmički Krist borio unutar Isusa da bi uspostavio ravnotežu kozmičkih sila i preobrazio ga u kozmičkoga ratnika”.5

Treći je koncept Krista budući Krist kao Univerzalni Učitelj, Gospod Maitreya, čiji dolazak najavljuju teozofski lideri Alice Bailey 6 i Benjamin Créme.7 U svojoj knjizi Kristov povratak Bailey piše: “Krist nije došao da bi čovječanstvo spasio od rezultata vlastitih grjehova, nego da bi mu drugi put pokazao kako se ono može samo spasiti.”8

Invertirana kristologija New agea

Ograničavajući se, u nastavku, na prikaz Isusa Krista u New ageu, moramo se zaustaviti na izvorima iz kojih New age crpi svoja nadahnuća. New age se nadahnjuje na izvanbiblijskim izvorima i kanaliziranim objavama vlastitih protagonista. Povijesna je kršćanska objava odbačena ili zamijenjena ezoteričnom interpretacijom koja teži postizanju tajnih znanja biblijskih tekstova. Osobito prisutna gnostička interpretacija zanemaruje jedinstvenost Isusa Krista, Riječ Božju koja je postala čovjekom, umrlu i uskrsnulu, i nužnost milosti Duha Svetoga za spasenje. Isus Krist je sveden na jednoga od mnogih proroka, jednaka ostalim osnivačima religija. Vlastitosti pojedinih religija gube se u bezrazlikovnu integriranju u gnostičku soteriologiju samospasenja. Teološki univerzalizam vodi miješanju svih religija u jednu 9 New age otkriva Krista iscjelitelja, kozmičkoga Krista, krističku svijest ili Krista kao učinkovitu formulu prosperiteta na zemlji.10

Prema sažetcima Međunarodnoga vijećanja o New ageu održana u Vatikanu od 14. do 16. lipnja 2004. godine proizlaze sljedeća kristološka zastranjenja u New ageu:

1.   Isus je definiran kao guru (učitelj), jogin (adept), avatar (šaman).

2.  U teološkome smislu New age dijeli povijesnoga Isusa od vječnoga Krista, neosobnoga i univerzalnoga ili “krističke svijesti” (David Spengler, Vodenjakovo evanđelje).

3.   Isus nije jedan jedini Krist. Mnogi, poput budističkoga monaha Thicha Nhata Hanha, tvrde da su Isus i Buddha jednaki prosvijetljeni učitelji od kojih možemo puno naučiti.

4.  Isusova smrt na križu (ako je priznata) nije prihvaćena u soteriološkome smislu, nego ima etičko značenje. Razapinjanje je negirano ili reinterpretirano, ali na taj način da Isus, ukoliko je Krist, nije trpio da otkupi čovjeka (doketizam).

5.  Isusovo uskrsnuće od mrtvih nije prihvaćeno kao povijesni i fizički događaj, kao njegova pobjeda nad grijehom, smrću i Sotonom. Time je obeskrijepljen i ignoriran događaj uskrsnuća.

6  Ne očekuju fizički Kristov drugi dolazak, kao vidljivi povratak na kraju vremena.11

Integriran u mit o evoluciji, kako je tumači New age, Krist je lik Učitelja koji svojim višim naukom potiče ljudsku preobrazbu: predstavlja simbol ostvarena ljudskoga razvoja. Kao i za antičku gnozu, i u New ageu Isusova povijesna osoba gubi važnost pred vječnim simbolima koje on objavljuje. Isus je učitelj među učiteljima, kao Zaratustra, Krishna, Buddha, Pitagora. Krist New agea naučava tajno znanje o božanskim energijama koje bi ljudi morali aktivirati.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića “New age i kršćanstvo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.

Footnotes

  1. Stanley Jedidiah SAMARTHA, Hindus vor dem universalen Christus. Beiträge zu einer Christologie in Indien, Stuttgart, 1970: “The Hindu Response to the Unbound Christ”. Citirano prema: Hans WALDENFELS, Kontekstualna fundamentalna teologija, Đakovo, 1995., 330.
  2. Matthew FOX, The Coming of the Cosmic Christ. The Healing of Mother Earth and the Birth of a Global Renaissance, New York, 1988., 128.

  3. Usp. Isto, 228-244
  4. Usp. Jacob NEEDLEMAN, Lost Christianity. A Journey of Rediscovery to the Center of Christian Experience, Garden City, 1980.
  5.  Usp. Isto, 135 i 152.
  6. Usp. Alice A. BAILEY, The Reappearance of the Christ, New York, 1948.
  7. Usp. http://www.share-international.org/maitreya/Ma_main.htm (27. veljače 2013.)
  8. Navedeno prema: Blaženka DESPOT, “New Age” i Moderna, Zagreb, 1995., 47.
  9. CEI – SEGRETARIATO PER L’ECUMENISMO E IL DIALOGO, La Chiesa di fronte alle sette, nota pastorale, Roma, 1993., br. 9.
  10. Usp. Teresa OSÓRIO GONÇALVES, “Sintesi delle comunicazioni”, u: Religioni e sette nel mondo. “Il fenomeno New Age”, Bologna, GRIS, br. 7. (2009) 101.
  11. Usp. Isto, 97.