U SOTONINOJ ZAMCI
Jela sam Sai Babin pepeo…
Hrvatsku, a i ostale zemlje, već je davno zahvatila pošast odlaska vračevima, samozvanim prorocima i iscjeliteljima. Zbog pomanjkanja vjere, zbog ljudske gluposti i praznovjerja, otvara se put mnogim zlima. Iako je Sai Baba nedavno umro, još uvijek ima njegovih sljedbenika koji zavedeni zavode druge. Prenosimo ovo zanimljivo pitanje i odgovor fra Josipa Blaževića, najvećeg stručnjaka za pitanja New agea na našim prostorima, u nadi da će možda nekome pomoći da se vrati pameti i vjeri.
Prije nego što sam postala kršćanka, bila sam sljedbenica Sai Babe. Uzela sam jako puno njegova praha. Psiha mi se pogoršala već nakon prvog uzimanja. Osjetila sam jaku potrebu da hulim na Boga. Poslije sam krštena, ali to nije nestalo. Povjerila sam se đakonu svoje crkve, a on mi je rekao da moram ići na molitve otklinjanja. Možete li mi dati adresu nekog egzorcista.
Mihaela iz Zagreba
Cijenjena gospođo Mihaela!
Vjerujemo da ste od nas već primili traženu adresu. Nadamo se da će ovo Vaše pismo poslužiti kao upozorenje i drugima, kako jedenje Sai Babinog pepela doista može ostaviti posljedice, i to daleko teže na duhovnom negoli na psihičkom području. Kad bi Sai Baba stvarao i brašno, ni onda ne bi značilo da je on Bog, ali bi se brašnom bar pomogli toliki nevoljnici u Indiji, napose nakon nedavnog, nevjerojatno teškog potresa. Dok pepelom (kojega Sai Baba sigurno ne uzima iz Neba – jer ga tamo nema!), što može drugo doli “bacati prašinu u oči” svojim, već ionako slijepim, obožavateljima?! Narodu pogođenom potresom dosta je “tvornica” pepela, njemu trebaju mlinovi i brašno!
U Hrvatskoj je, do rujna 1999. godine, bilo službeno registrirano petnaest “SATYA SAI CENTARA” koji šire okultizam indijskog gurua Sai Babe. S razlogom se može očekivati da će ovakvih pojava biti sve više. Katkada se, na veliku sablazan i sramotu, i u katoličkim obiteljima može naći poneka slika s likom Sai Babe, a neki nose čak i amajlije s njegovim likom, a s druge strane s likom Srca Isusova(!), ne uviđajući vlastito idolopoklonstvo.
Literatura o Sai Babi rasprostranjena je i po mnogim našim knjižarama, a njegovih obožavatelja sve je više. Među svima njima ističe se i ime poznate hrvatske književnice Vesne Krmpotić koja je cijelu svoju knjigu “Bhagavatar” posvetila Sai Babi, a povremeno organizira i hodočašća njemu u čast. Prigodom obilježavanja Sai Babinog rođendana godine 1990. u Puttaparthiju (južna Indija), slavlju od preko milijun njegovih štovatelja i hodočasnika, u organizaciji Vesne Krmpotić prisustvovao je i fra Ivo Čurak, katolički svećenik, franjevac iz srednje Bosne koji je u svojem “Dnevniku iz Indije”, među ostalim, zabilježio tekst pjesme koju ih je uvježbavala Vesna Krmpotić:
“Swami o Bhagavan, Swami o Bhagavan
Sretan Ti ovaj dan, sretan Ti ovaj rođendan
Mi smo iz Zemlje koja Te čeka
Mi smo iz kraja koji je Tvoj
Sva nam je nada odvijeka dovijeka
Vjera u Tebe o Bože moj
Duge su bile samoće i zime
Teška je bila žalost i strah
Sva nam je snaga to Tvoje ime
I vjera u Tebe o Oče naš…”
“>Već svega nekoliko gornjih redaka njezine pjesme jasno pokazuju da se Sai Babi iskazuje božanski kult. Njega se štuje kao Boga, što je u apsolutnoj suprotnosti s prvom Božjom zapovijedi: “Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene”.
Tko je Sai Baba? Svoje dojmove fra Ivo Čurak sročio je ovako: “Prisustvovao sam predstavi vještog maga i dobrog poznavatelja indijske duše i psihologije mase. (…) Može se sa sigurnošću tvrditi da se tu, u najdoslovnijem smislu, ponajviše naplaćuje ljudska glupost, neznanje i praznovjerje.” To bi bio i naš odgovor. Dodajmo, i kao odgovor na gornje pitanje čitateljice, da su egzorcizirani sol, voda i ulje, koji se kao hrana unose u želudac, ponekada, jedini način da se odstrane pojedeni sadržaji spravljeni od raznih vračeva. Oni se koriste u slučajevima kada osoba koja je konzumirala spomenute sadržaje, poslije njih dugotrajno pati od želučanih tegoba, a za što liječnici ne mogu utvrditi nikakav organski ili psihički poremećaj.
fra Josip Blažević