Čovjek, muž i otac, ostavi ženu i dvoje djece radi neke druge. Oženi tu drugu (civilno, naravno) i sad s drugom čeka novo dijete. Ako se stavim u poziciju ove ostavljene djece, pitam se kako je to Bog od vječnosti htio to dijete, mog polubrata/sestru, baš da bude plod ljubavi mog oca i druge žene? Rasturiti jednu obitelj i nekoliko života, da bi se stvorio novi?

Bog je htio to dijete, ali nije htio grijeh njegovih roditelja. Dao im ga je, premda ga nisu dostojni. Za probleme s kojim će se dijete kasnije susresti zbog ludosti njegovih roditelja, nije kriv Bog nego roditelji. Naravno, ti ćeš konstatirati: ako je htio to dijete, znači htio je i grijeh njegovih roditelja – jer bez njihova grijeha djeteta ne bi bilo. E nije… Kako nije ne znam. Znam samo da je Bog Otac sveg stvorenog; kako lopoča iz mulja, tako i djeteta iz preljuba.

Od srca,

p. Luka Rađa