Sjećam se tinejdžerskih časopisa koji su redovito dolazili s posterima slavnih osoba – glumaca, pjevača, sportaša… Ja, kao i moji vršnjaci, lijepili smo te postere po zidovima svojih soba i čitali intervjue s tim zvijezdama.

Koji put sam te intervjue znala pročitati toliko puno puta da sam znala napamet neke odgovore: koje je nečije omiljeno jelo, koji je dan nečijeg rođenja, kakav tip djevojaka se sviđa nekom pjevaču…

Razmišljajući o početku školske godine, pali su mi na pamet mladi ljudi koji su doista prošli ovim svijetom i iza sebe ostavili trag svjetla, trag radosti. Oni su poput zvijezda, zvijezda padalica – kratko su i brzo prošli ovim svijetom, ali ljudi koji su ih susreli uprli su pogled u nebo i radosno rekli: „Gle! Jesi li to vidio?“

Sveti Pier Giorgio Frassati

Jedna od tih „zvijezda“ je zasigurno sv. Pier Giorgio Frassati. Zanimljivo je da će upravo sutra, na dan kada počinje nova školska godina, biti obilježena prva godišnjica njegove kanonizacije.

Frassati je često znao podvaliti šalu prijateljima, a ponekad čak i profesorima: jednom je tijekom ispita dogovorio da domar profesoru dostavi „misteriozni paket“. Ispostavilo se da je u kutiji sladoled, koji se sav rastopio i počeo kapati!

„Tuga bi trebala biti zabranjena katoličkim dušama… Bolest je to gora od svake druge. I skoro uvijek je ta bolest rezultat ateizma“, rekao je jednom prilikom taj mladi svetac.

Frassati je poznat po tome što je volio skijati i planinariti, a osobito sa svojim prijateljima. Osnovao je malu družinu svojih prijatelja i prijateljica koju je nazvao „Tipi Loschi“, a glavni cilj bio je organizirati razna planinarenja i izlete. No, osim šala koje su često pratile tu družinu, Frassati joj je pridavao i ozbiljno značenje. On je htio s prijateljima stvoriti trajnu vezu kroz jedinstvo u molitvi, da budu izvor međusobne duhovne podrške jedni drugima dok se suočavaju sa svakodnevnim životnim izazovima.

Foto: Shutterstock.com

Sveti Carlo Acutis

Uz Frassatija, i Carlo Acutis sutra slavi prvu obljetnicu svoje kanonizacije. Ovaj svetac milenijalac u mnogočemu je bio kao i svi njegovi vršnjaci. Mnogi ističu njegovu ljubav prema videoigricama i talent za programiranje.

Evanđelje znači „Radosna vijest“, stoga bi evangeliziranje značilo donositi Radosnu vijest drugima. Upravo to činio je Carlo tijekom cijeloga svog kratkog života: izradio je web stranicu s euharistijskim čudima, prijateljima u školi govorio je o važnosti mise, ispovijedi, čistoće i ljudskog dostojanstva.

No, vjerojatno najsnažniji način na koji je on evangelizirao bilo je tijekom njegove bolesti – leukemije. Liječnici koji su ga upoznali u bolnici i svećenik koji mu je udijelio bolesničko pomazanje ističu njegovu vedrinu koju su osjetili u njegovom pogledu. „Carlo je bio poput meteora koji je projurio kroz naš odjel“, posvjedočili su liječnici.

Carlo Acutis

Foto: carloacutis.com

Blažena Chiara Luce Badano

Blažena Chiara Badano također je znala što znači žalost, ali i što znači radost. No, ona je znala da radost ne treba samo osjećati, nego i odabirati. Vjerojatno je zato i dobila nadimak Luce – „svjetlo“.

Kada je imala 17 godina, Chiari su dijagnosticirali agresivni oblik raka kostiju, zbog kojega se povukla s teniskih terena i plesnih podija. Premda je trpjela teške boli, odbila je uzimati morfij koji bi joj ublažio bol govoreći: „[Morfij] mi umanjuje bistrinu, a postoji samo jedna stvar koju sada mogu učiniti: ponuditi moju patnju Isusu zato što želim, koliko je god to moguće, imati udio u njegovoj patnji na križu“.

Tijekom bolesti je često ponavljala: “Isuse, ako ti ovo želiš, želim i ja.”

Preminula je 7. listopada 1990., nekoliko tjedana prije svoga 19. rođendana, nakon dvije godine borbe s tumorom kostiju. Prije smrti izjavila je: „Ne plačite nada mnom. Ja idem kod Isusa. Na mojem sprovodu ne želim ljude koji plaču, nego koji glasno pjevaju.“

Posljednje riječi koje je izgovorila bile su upućene njezinoj majci: „Budi sretna, jer sam ja sretna!”

Na brojnim fotografijama koje su iza nje ostale zrači njezina jednostavna vedrina i radost koja je zaista zarazna. Ona je zaštitnica mladih i oboljelih od malignih bolesti. No, mogli bismo ju proglasiti i zaštitnicom od još jedne „bolesti“, a to je malodušje u koje mladi katkad zapadnu – ali i kojega prigrle. Chiarin osmijeh značio je borbu i prkos svojoj bolesti – i zbog toga je vrijedno njezin lik staviti ne samo kao poster na zidu sobe, nego i podsjetnik u svakodnevnom životu.

blažena Chiara ‘Luce’ Badano, Foto: chiarabadano.org