Apostolsko vjerovanje vjeru u oproštenje grijeha povezuje s vjerom u Duha Svetoga, ali i s vjerom u Crkvu i općinstvo svetih. Upravo dajući im Duha Svetoga, Uskrsnuli Krist je apostolima predao svoju božansku vlast da opraštaju grijehe: “Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20,22-23).

Jedno krštenje za otpuštenje grijeha

Naš Gospodin je povezao oproštenje grijeha uz vjeru i krštenje: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se” (Mk 16,15-16). Krst je prvi i osnovni sakrament za opraštanje grijeha jer nas ujedinjuje s Kristom, koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje, “i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6,4).

“U času kad vršimo našu prvu ispovijest vjere, primajući sveto krštenje koje nas čisti, oproštenje je koje primamo tako potpuno i cjelovito, da nam ama baš ništa ne ostaje za brisanje, ni od istočnoga grijeha, ni od grijeha koje smo sami počinili, niti ikoja kazna za njihovo okajanje (…). Ali, ipak, milost krštenja nikoga ne oslobađa od njegovih naravnih slabosti. Naprotiv, moramo se boriti protiv pokreta požude koji nas potiču na zlo”.

U toj borbi sa sklonošću na zlo, tko bi bio dovoljno vrijedan i budan da bi izbjegao svaku ranu grijeha? “Ako je dakle potrebno da Crkva ima vlast otpuštati grijehe, bilo je potrebno da krštenje ne bude jedini način na koji se ona služi ključevima Kraljevstva nebeskoga, koje joj je dao Isus Krist; trebalo je da bude sposobna da svim pokornicima oprašta njihove grijehe, kad god pogriješe do posljednjeg časa života”.

Po sakramentu pokore krštenik se može pomiriti s Bogom i s Crkvom:

Sveti oci su s pravom pokoru nazvali “napornim krštenjem”. Sakrament je pokore onima koji su poslije krštenja pali, potreban za spasenje kao što je krštenje onima koji još nisu nanovo rođeni.

Vlast ključeva

Krist je poslije uskrsnuća poslao apostole da u njegovo ime propovijedaju (…) obraćenje i otpuštenje grijeha svim narodima” (Lk 24,47). Apostoli i njihovi nasljednici vrše tu “službu pomirenja” (2 Kor 5,18) ne samo navješćujući ljudima Božje oproštenje, koje nam je Krist zaslužio, i pozivajući ih na obraćenje i vjeru, nego također dajući im po krštenju otpuštenje grijeha i mireći ih s Bogom i s Crkvom vlašću ključeva koju su primili od Krista: Crkva je primila ključeve Kraljevstva nebeskoga, da se u njoj, po krvi Kristovoj i djelovanjem Duha Svetoga, vrši otpuštanje grijeha. U Crkvi duša, koja je bila mrtva zbog grijeha, ponovno oživljuje, da bi živjela s Kristom, čija nas je milost spasila.

Nema grijeha, ma kako bio težak, koji sveta Crkva ne može oprostiti. “Nema nikoga, ma kako bio zao i grešan, koji se, sa sigurnošću, ne treba nadati svome odrješenju, ako mu je kajanje iskreno”. Krist koji je umro za sve ljude želi da u njegovoj Crkvi vrata oproštenja budu uvijek otvorena svakome tko se ostavi grijeha.

Kateheza će se truditi da u vjernika pobudi i podupre vjeru u neusporedivu veličinu dara koji je uskrsli Krist dao svojoj Crkvi: poslanje i vlast da, po službi apostola i njihovih nasljednika, doista otpušta grijehe: Gospodin hoće da njegovi učenici imaju golemu vlast: hoće da njegovi siromašni sluge u njegovo ime vrše što je on činio dok je bio na zemlji. Svećenici su primili vlast koju Bog nije dao ni anđelima ni arhanđelima. (…) Ono što svećenici ovdje dolje izvrše, to Bog gore potvrđuje. Da u Crkvi nema otpuštenja grijeha, ne bi bilo nikakve nade, nikakva ufanja u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu koji je svojoj Crkvi dao tolik dar.

Ukratko

Vjerovanje povezuje “oproštenje grijeha” s vjerom u Duha Svetoga. Kad im je dao Duha Svetoga, uskrsnuli je Krist apostolima povjerio vlast da opraštaju grijehe.

Krst je prvi i glavni sakrament za oproštenje grijeha: ujedinjuje nas s umrlim i uskrsnulim Kristom i daje nam Duha Svetoga.

Po Kristovoj volji, Crkva ima vlast opraštati grijehe krštenima; po svojim biskupima i svećenicima, ona to vrši obično u sakramentu pokore.

“Svećenici i sakramenti samo su sredstva otpuštanja grijeha, kojima se naš Gospodin Isus Krist, jedini uzrok i djelitelj spasenja, htio poslužiti, da briše naše krivnje i daje nam milost opravdanja”

Izvor: Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like![/facebook]