Nenavezanost na ono što jesmo i što posjedujemo nužna je da bismo slijedili Isusa i otvorili svoju dušu Gospodinu koji prolazi i zove. Naprotiv, navezanost uz zemaljska dobra priječi Isusu ulaz u naše srce. Isto tako, ona isključuje ljubav i razumije­vanje bitnoga vida života: »Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Gospodin, Jedinorođenac Očev, Otkupitelj svijeta, ne rađa se u palači, nego u štali; ne u velikome gradu, nego u zabitnome selu, Betlehemu. Nije čak imao ni kolijevku, samo jasle. Naglim bijegom u Egipat sveta obitelj iskusila je prognanstvo u tuđinsku zemlju, gdje su donijeli vrlo oskudna sredstva za uzdržavanje: gotovo samo Josipove ruke, snažne i naučene na rad. Za vrijeme javnoga života Isus će trpjeti glad, ne će imati ni dva novčića male vrijednosti koji su se tražili za plaćanje hramskoga poreza. Sam će kazati da »Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio«. Smrt na križu očitovanje je najvećega odricanja. Gospodin je htio upoznati oštrinu krajnjega siromaštva, nedostatak potrebnoga, naročito u najsvečanijim trenutcima svojega života.

Siromaštvo koje Gospodin od svih traži nisu prljavština ni bijeda, ni nemarnost, ni lijenost. Sve to nije krjepost. Kako bismo naučili živjeti nenavezanost na materijalna dobara, posred vala materijalizma koji kao da preplavljuje čovječanstvo, moramo gledati u naš Uzor, Isusa Krista, koji »premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite«.

Ako se učinkovito borimo živjeti nenavezanost na ono što imamo i koristimo, Isus će naći naše srce čisto i otvoreno kada se ponovno vrati među nas u svetoj noći. Ne će mu se u našoj duši dogoditi ono što mu se dogodilo u onome svratištu: bilo je puno i u njemu nije bilo mjesta za Gospodina.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]