Elisabeth Leseur (1866. – 1914.) bila je francuska katolička mističarka i duhovna spisateljica. Bila je udana za Felixa Leseura, liječnika i uvjerenog ateista, za čije je obraćenje godinama molila. Nakon njezine smrti, čitajući njezine duhovne zapise, njezin je suprug pronašao put natrag vjeri, a poslije postao dominikanski svećenik.


Bože moj, ne uskraćuješ mi trpljenje. Već neko vrijeme navikavaš me da te ljubim u lišenosti osjetilnih radosti, bolna srca i prilično često klonula tijela. Sve prihvaćam iz tvoje ruke i sjedinjujem se s tvojom voljom. Nije li pravedno da nakon što sam od tebe primila, tebi nešto i dajem, da ti prikazujem kušnje, molitve, žrtve i skromna djela koja mi iz dana u dan određuješ? Trudit ću se da po svemu tome, po Božjoj milosti, u sebi sačuvam radostan duh.

Gospodine, već mi neko vrijeme daješ milost trpljenja: duševne kušnje, odricanje od mojih želja i onoga što mi se sviđa, duhovnu samoću koju tako živo osjećam i, konačno, tu bolest moje ljubljene sestre¹. Znaš tako dobro izabrati ljekovito trpljenje, ono koje nas razapinje i ostavlja najmanje prostora za sebičnost i uznositost. U svojoj bolesti sam još mogla naići na suptilne napasti i opravdano, ali previše ljudsko zadovoljstvo. Ostavljajući mi moje tjelesne jade, nevolje koje oni uzrokuju i poniženja koja sa sobom nose, iznova si sve to sakrio pred očima drugih i poslao mi druge kušnje koje su jednako tako osjetilne, ali koje samo ti poznaješ. Iz dubine duše kažem ti: hvala. Blagoslovljen da si, Gospodine, za sve te jade po kojima mi omogućavaš da okajavam svoje grijehe, da se približim tvojemu Srcu i da tako, barem se nadam, postignem duhovne milosti za duše i za one koje nježno ljubim.

Bože moj, pomozi mi nositi križ koji mi pružaš i učini da nijedna od tih dragocjenih milosti trpljenja ne bude izgubljena za mene i za one koje ti ljubiš.

Tekst je preuzet iz knjige “Tajni dnevnik Elisabeth Leseur”, o kojoj više možete saznati ovdje.


¹ Vrlo teška bolest mlađe sestre Amélie koja ju je bacila u krevet početkom svibnja 1910. i čije je ozdravljenje bilo jedan od tri razloga njezina hodočašća u Lurd.