Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 25,31-46)

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.”


Koliko si ti siguran u svoje spasenje?

Hvaljen Isus i Marija, draga braćo i sestre!

Ove nedjelje slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. A jedno je sigurno: naš će kraj doći.

Naravno, naša vjera ne počiva na strahu, niti bi trebala na njemu počivati, a spasenje ne možemo zaslužiti. Ali u što mi vjerujemo? Čemu se nadamo? Živimo li to? Jesmo li zaista bogobojazni? Jesmo li Boga stavili na mjesto koje mu pripada?

Povijest Crkve nas uči, ali i primjeri mnogih svetaca, da su se i oni doista bojali za svoje spasenje.

Zato se ponekad i sam pitam: koliko se ja bojim za svoje spasenje? Ili se jednostavno prepuštam da me struja nosi, pa čak i struja vjerskog života, a da se pritom nikada ne trudim biti bolji, biti svetiji?

Promatrajući svijet i ljude oko sebe, vidim da smo izgubili taj strah, da na njega više ne računamo. Ponekad smo se toliko udaljili od Boga da više ne možemo ni primiti njegovu ljubav, ni milosrđe, ni sve ono što nam je potrebno da bismo jednoga dana bili spašeni.

Zato bi nas ovo evanđelje trebalo probuditi. Trebalo bi nas potaknuti da preispitamo sebe i doista se pobrinemo za svoje spasenje. Da ono u što vjerujemo, ono što nam Bog daruje po svojoj milosti i sakramentima, zaista i živimo.

I da kad dođe onaj dan, kada dođe moj kraj, da se zaista mogu u potpunosti predati u Božje ruke i biti spreman na ono što me čeka. A ja vjerujem da me čekaju Božja ljubav i milosrđe.

Ali dok smo još ovdje, nemoj biti toliko siguran da ćeš se spasiti.

Božji blagoslov!