Ovom se krunicom podsjećamo na sedam velikih žalosti koje je Djevica Marija propatila, iako s ljubavlju i samilosti, tijekom života, kušnji i mučeničke smrti svoga Sina Isusa Krista. Ona ima posebno mjesto u Bezgrešnom Srcu Blažene Majke, koja želi da svi mole ovu krunicu što češće mogu.

Krunica od sedam žalosti datira iz srednjega vijeka, no popularnost je stekla poslije Marijina ukazanja u Kibehu, koje je odobrila Katolička Crkva. Marija je u svome ukazanju mladoj vidjelici Marie-Claire Mukangango dala zadaću da ponovno svijetu otkrije tu posebnu krunicu. Prije nego što je prerano umrla, Marie-Claire učinila je upravo to. Posvuda je putovala kako bi poučavala tisuće ljudi, koji su onda poučavali tisuće drugih.

Tijekom posjeta Kibehu, Presveta je Djevica otkrila da ta krunica ima golemu duhovnu snagu, koja je dostupna onima koji je iskreno mole. Obećala je da ćemo po njoj dobiti Božji oprost i osloboditi dušu od krivnje i grizodušja, ako je budemo molili otvorena srca i s iskrenim pokajanjem. Obećala nam je i da ćemo, moleći tu krunicu, s vremenom steći duboko razumijevanje pitanja zašto griješimo, te da će nam dati mudrost i snagu da promijenimo ili odstranimo sve nutarnje mane, karakterne slabosti ili nedostatke koje izazivaju nesreću i sprječavaju nas da uživamo u radosnu životu kakav nam je Bog namijenio.

Krunica od sedam žalosti sadrži svu moć koja je potrebna da promijenite svoj život nabolje, da pronađete mir i sreću, da ostvarite svoj istinski potencijal, ispunite svoje snove i približite se Božjemu svjetlu. U jednom od svojih mnogih ukazanja Marie-Claire Presveta je Djevica dala savjet da se tu krunicu moli što je više moguće, a osobito utorkom i petkom. U utorak se Marija prvi put ukazala Marie-Claire, a u petak su Isusa pribili na križ. Blažena je Majka istaknula kako Krunica od sedam žalosti nadopunjuje, a nikako ne zamjenjuje, klasičnu molitvu krunice. Molite redovito obje krunice i bit ćete dvostruko blagoslovljeni!

Sada slijedi opis molitve ove krunice, kako je Djevica osobno poučila Marie-Claire u Kibehu. Može se moliti naglas ili razmišljajući u tišini, u samoći ili s drugima. Ključno je da molitve, razmišljanja i meditacije uvijek dolaze iz srca.

Imajte na umu da ne trebate nužno imati posebna zrna za ove molitve (možete slijediti grafički prikaz na kraju ovog teksta). No, važno je da, kada dođete do svakoga od žalosnih otajstava, odvojite trenutak i razmišljate o prevelikoj Marijinoj patnji i snazi njezine ljubavi.

Krunica od sedam žalosti

Uvodna molitva: Bože moj, prikazujem ovu Krunicu tebi na slavu, da mogu veličati tvoju Presvetu Majku, Blaženu Djevicu, da mogu sudjelovati u njezinoj patnji i razmišljati o njoj.

Ponizno te molim da mi podariš istinsko kajanje za sve moje grijehe. Podari mi mudrost i poniznost da mogu primiti sve milosti sadržane u ovoj molitvi.

Kajanje: Bože moj, kajem se od sveg srca sto sam uvrijedila tebe i prezirem sve svoje grijehe jer se grozim gubitka raja i muka pakla, ali najviše jer sam uvrijedila Tebe, Bože moj, koji si sve dobro i koji zaslužuješ svu moju ljubav. Čvrsto odlučujem da ću, uz pomoć tvoje milosti, ispovjediti svoje grijehe, izvršiti pokoru i promijeniti svoj život. Amen.

Prije svakog otajstva molite: Majko, milosti puna, uvijek nas podsjećaj na žalosti svoga Sina Isusa.

Prvo žalosno otajstvo: Šimunovo proroštvo (Lk 2,22-35)

Blažena Djevica Marija odnijela je Isusa u hram jer su se prema tradiciji sva novorođenčad blagoslivljala u hramu pred Gospodinom. Ondje je Duh Sveti ispunio srce starome svećeniku Šimunu kada je u svoje ruke primio maloga Isusa. Šimun je prepoznao Isusa kao obećanog Spasitelja, podignuo dijete visoko prema nebu i zahvalio Bogu što mu je ispunio želju da poživi dovoljno dugo da vidi Mesiju.

Zatim je pogledao Mariju i dodao: „Ženo, tebi će mač probosti Srce zbog patnje koja će snaći tvoje dijete.”

Tada je rekao: „Tvoj sluga sada može umrijeti u miru, Bože moj.”

Blažena Djevica znala je da je rodila Spasitelja čovječanstva pa je odmah razumjela i prihvatila Šimunovo proročanstvo. Iako ju je duboko dirnuo dar rođenja Maloga Isusa, bilo joj je teško i brinula se jer je znala što je bilo zapisano o kušnjama i smrti Spasitelja. Kad god je vidjela Sina na pamet su joj pale patnje koje će mu biti nanesene, pa je njegova patnja postala i njezina.

Molitva: Voljena Majko Marijo, čije je Srce strašno patilo zbog nas, nauči nas patiti s tobom i da s ljubavlju prihvatimo svu patnju koju nam Bog želi poslati. Neka patimo, a naša patnja neka bude znana samo Bogu, kao što je bila tvoja Isusova. Ne dopusti nam da svoju patnju pokazujemo svijetu, kako bi bila snažnija i od koristi za otkupljenje grijeha cijeloga svijeta. Tebi, Majko, koja si patila sa Spasiteljem svijeta, predajemo svoju patnju i patnju cijeloga svijeta jer smo tvoja djeca. Sjedini tu patnju sa svojom patnjom i s patnjom Gospodina Isusa Krista te je predaj Bogu Ocu da zna tko ju je podnio. Ti si Majka najveća od svih.

Drugo žalosno otajstvo: Bijeg u Egipat (Mt 2,13-15)

Marijino se Srce slomilo i jako se brinula kada joj je Josip otkrio anđelove riječi – moraju ustati što prije i pobjeći u Egipat jer Herod namjerava ubiti Isusa. Blažena je Djevica jedva imala vremena odlučiti što uzeti, a što ostaviti. Uzela je dijete, a ostavila sve ostalo. Istrčala je vani prije Josipa da požure kako je Bog želio. Onda je rekla: „Iako Bog ima moć nad svime, svejedno želi da pobjegnemo s Isusom, njegovim Sinom. Pokazat će nam put i stići ćemo, a neprijatelj nas neće uhvatiti.”

Blažena Djevica voljela je Isusa najviše o svih jer mu je bila Majka. Njezino je srce bilo puno brige kad god bi opazila da je njezinu Sinu nelagodno i jako je patila zato što mu je bilo hladno i zato što se tresao. lako su na tome putu bili umorni, pospani i gladni, Marija je samo razmišljala o sigurnosti i udobnosti svoga Sina. Bojala se izravnog susreta s vojnicima kojima su zapovjedili da ubiju Isusa, jer je znala da je neprijatelj još uvijek u Betlehemu. Tjeskoba ju je mučila cijelim putem. Znala je da ondje kamo idu neće biti prijateljskih lica da ih dočekaju.

Molitva: Voljena Majko, koja si toliko propatila, daj nam svoje hrabro Srce. Daj nam snage da možemo biti hrabri kao ti i da s ljubavlju prihvatimo patnju koju nam Bog šalje. Pomozi mm prihvatiti svu patnju koju sami sebi nanosimo i patnju koju nam nanose drugi. Rajska Majko, samo ti pročišćuješ našu patnju da možemo slaviti Boga i spasiti dušu.

Treće žalosno otajstvo: Isus izgubljen u hramu (Lk 2,41-52)

Iako je Isus bio Božji jedinac, bio je i Marijino dijete. Blažena Djevica voljela je Isusa više od sebe jer je bio njezin Bog. U usporedbi s drugom djecom, bio je jedinstven jer je bio živući Bog. Kada je Marija izgubila Isusa na povratku u Jeruzalem, svijet je postao toliko velik i samotan, a tuga tolika da više nije vjerovala da može nastaviti živjeti bez njega (osjećala je istu bol kakvu je osjećao Isus kada su ga napustili apostoli dok je trpio muku).

Dok je Presveta Majka uznemireno tražila svoga voljenog Sina, snažna joj je bol probadala Srce. Optuživala je sebe i pitala se zašto ga nije bolje čuvala. No, to nije bila njezina krivnja. Isusu više nije bila potrebna njezina zaštita kao prije. Mariju je najviše povrijedilo ti što je njezin Sin odlučio ostati sam bez njezina dopuštenja. Do tada joj je u svemu ugađao. Nikada nije bio nepažljiv niti je ikada razljutio svoje roditelje. Znala je da je uvijek činio ono što je bilo potrebno pa nikada nije za njega mi slila da je neposlušan.

Molitva: Voljena Majko, nauči nas da prihvatimo svu svoju patnju zbog svojih grijeha i da iskupimo grijehe cijeloga svijeta.

Četvrto žalosno otajstvo: Marija susreće Isusa na putu za Kalvariju (Lk 23,27-31)

Marija je gledala dok je Isus sam nosio težak križ, isti onaj na koji će biti pribijen. Nije bila iznenađena jer je već znala da se približava smrt našega Gospodina. Bol je ispunila njezino Srce kada je vidjela koliko joj je sin oslabio od nebrojenih udaraca koje su mu vojnici zadali.

Požurivali su ga i gonili, iako više nije imao snage. Pao je, izmoren, i nije se mogao pridići. U tome se trenutku Marijin pogled, pun nježne ljubavi i samilosti, susreo s pogledom njezina Sina, bolnim i krvavim. Njihova su Srca podjednako nosila taj teret. Osjećala je svu njegovu bol. Znali su da se ništa ne može učiniti osim da vjeruju u Boga i da svoju patnju predaju njemu. Jedino što su mogli bilo je predati sve u Božje ruke.

Molitva: Voljena Majko, pogođena tugom, pomozi nam da se hrabro i s ljubavlju nosimo sa svojom patnjom tako da možemo poštedjeti tvoje Srce puno tuge i Isusovo Srce. Dok to činimo, slavimo Boga koji je čovječanstvu podario tebe i Isusa. Nauči nas patiti u tišini i strpljivo, kao što si i ti patila. Podari nam Božju milost u svemu. O. Žalosna Majko, najbolnija od svih majki, smiluj se grešnicima cijeloga svijeta.

Peto žalosno otajstvo: Marija stoji pod križem (Iv 19,25-27)

Blažena Djevica Marija penjala se na brdo Kalvariju za Isusom puna boli i tuge, ali je patila u tišini. Gledala ga je kako posrče i pada pod križem, a svjedočila je i kako ga vojnici tuku i vuku za kosu ne bi li ga natjerali da ustane.

Iako je bio nevin, kada je stigao na vrh Kalvarije zapovjedili su mu da prizna krivnju pred svjetinom kako bi ga mogli ismijavati. Marija je snažno osjetila bol i poniženje svoga Sina, posebno kada su ga njegovi mučitelji natjerali da skine ono malo odjeće što je ostalo na njemu. Blaženu je Djevicu zaboljelo Srce kada je vidjela kako ti tlačitelji pribijaju na križ njezina razodjevenog Sina, čime su ga strašno posramili kako bi nasmijali svjetinu koja mu se rugala (Isus i Marija osjećali su sramotu snažnije od običnih ljudi jer su bili sveti i bez grijeha).

Blažena Djevica Marija osjećala je nepodnošljivu bol kada su Isusa polegli na križ. Ubojice su radosno pjevali dok su mu prilazili noseći čekiće i čavle. Sjeli su na njega kako se ne bi micao dok ga budu pribijali. Kada su pribijali čavle u njegove ruke i noge, Marija je te udarce osjetila u svome Srcu. Čavli su je probadali dok su probijali tijelo njezina Sina. Osjetila je kako joj se život gasi.

Dok su podizali križ i namještali ga u rupu koju su iskopali, namjerno su ga trzali, a od težine Isusova tijela razderalo mu se meso na rukama pa su mu se vidjele kosti. Bol je proparala njegovo tijelo kao tekuća vatra. Izdržao je tri mučna sata nakrivljen na križu, no tjelesna bol nije bila ništa u usporedbi s golemom tugom koju je morao izdržati gledajući svoju Majku kako pati. Napokon je umro, milostivo.

Molitva: Voljena Majko, Kraljice mučenika, daj nam hrabrost kakvu si ti pokazala dok si patila kako bismo sjedinili svoju patnju i veličali Boga. Pomozi nam slijediti njegove zapovijedi i zapovijedi Crkve kako žrtva našega Gospodina ne bi bila uzaludna i da se spase svi grješnici svijeta.

Šesto žalosno otajstvo: Marija prima Isusovo mrtvo tijelo (Iv 19,38-40)

Isusovi prijatelji Josip i Nikodem spustili su njegovo tijelo s križa i stavili ga u ispružene ruke Blažene Djevice. Onda ga je Marija oprala s dubokim poštovanjem i ljubavlju jer mu je bila Majka. Znala je najbolje od svih da je on utjelovljeni Bog, koji je uzeo ljudsko tijelo kako bi postao Spasitelj svih ljudi.

Marija je vidjela strašne rane koje su Isusu nanijeli bičevanjem pred Pilatom. Meso mu je bilo isječeno, veliki dijelovi bili su mu otrgnuti s leđa. Tijelo mu je bilo izmučeno, s otvorenim ranama po cijelome tijelu, od glave do pete. Uočila je da su rane od čavala bile blaže od onih nanesenih bičevanjem i nošenjem križa. Užasavala ju je pomisao da je njezin Sin uspio odnijeti težak križ na Kalvariju. Vidjela je krvavi obod od trnove krune na njegovu čelu i užasnula se kada je shvatila da mu je mnogo trnja bilo zabodeno toliko duboko u lubanju da mu se zabolo u mozak.

Gledajući njegovo slomljeno tijelo, Presveta je Majka znala da je njegova mučenička smrt bila mnogo gora od mučenja namijenjenog najgorim zločincima. Dok je prala njegovo izranjeno tijelo, zamišljala ga je u svakom dijelu njegova kratkog života, prisjećala se kada je prvi put vidjela lice novorođenčeta dok su zajedno ležali u jaslama i svakoga sljedećega dana sve do toga prebolnog trenutka kada je nježno prala njegovo beživotno tijelo. Njezina je bol bila golema dok je pripremala svoga Sina i Gospodina za pogreb, ali je ostala hrabra i snažna te tako postala Kraljica mučenika. Dok je prala njegovo tijelo, molila se da svi spoznaju bogatstvo Raja i uđu kroz rajske dveri. Molila je da svaka duša na svijetu prihvati Božju ljubav kako bi mučenička smrt njezina Sina bila na dobrobit cijelome čovječanstvu i ne bi bila uzaludna. Molila za cijeli svijet, za sve nas.

Molitva: Zahvaljujemo ti, voljena Majko, na tvojoj hrabrosti dok si stajala ispod svoga umirućeg Djeteta kako bi ga utješila dok je bio na križu. Kada je naš Spasitelj izdahnuo, postala si Blažena Majka cijeloga svijeta. Znamo da nas voliš više od naših zemaljskih roditelja. Preklinjemo te da nas zagovaraš pred Prijestoljem milosti kako bismo doista postali tvoja djeca. Zahvaljujemo ti što si nam dala Isusa, našega Spasitelja i Otkupitelja, a Isusu zahvaljujemo što nam je dao tebe. Moli za nas, Majko.

Sedmo žalosno otajstvo: Isus položen u grobu (lv 19,41-42)

Život Blažene Djevice Marije bio je toliko blisko povezan s Isusovim da je pomislila kako više nema razloga živjeti. Jedina utjeha bila joj je da je smrt prekinula njegovu neizrecivu patnju. Naša žalosna Majka, uz pomoć Ivana i drugih svetaca, pobožno je položila Isusovo tijelo u grobnicu i ondje ga ostavila, kao što bi ostavila i svaku drugu umrlu osobu. Otišla je kući jako tužna i neizmjerno žalosna, jer je tada prvi put bila bez njega, a samoća joj je bila nov i gorak izvor boli. Srce joj je umiralo otkako je Isusovo prestalo kucati, ali je bila sigurna da će njezin Spasitelj ubrzo uskrsnuti.

Molitva: Najvoljenija Majko, čija ljepota nadvisuje ljepotu svih drugih majki, Majko milosti, Isusova Majko i Majko svih nas, mi smo tvoja djeca i vjerujemo ti. Nauči nas da vidimo Boga u svemu i u svim situacijama, čak i u našoj patnji. Pomozi nam da razumijemo važnost patnje i da spoznamo svrhu naše patnje, kako je Bog to odredio.

Ti si začeta i rođena bez grijeha, očuvana od grijeha, a ipak si patila najviše od svih. Prihvatila si patnju i bol s ljubavlju i nenadvisivom hrabrošću. Bila si uz svoga Sina od uhićenja pa do njegove smrti. Patila si s njim, osjećala svaku bol i mučenje koje je on osjećao. Ispunila si volju Boga Oca, a prema njegovoj volji i ti si postala naša spasiteljica, kao što je to bio Isus.

Preklinjemo te, draga Majko, da nas naučiš činiti ono što je Isus činio. Nauči nas da hrabro prihvatimo svoj križ. Vjerujemo ti, Majko milosti puna. Nauči nas da se žrtvujemo za sve grešnike svijeta. Pomozi nam da idemo stopama tvoga Sina, čak da budemo spremni položiti život za druge.

Završna molitva: Kraljice mučenika, tvoje je srce toliko propatilo. Preklinjem te, po zaslugama suza koje si prolila u tim užasnim i žalosnim trenucima, da podariš meni i svim grešnicima svijeta milost da živimo u miru i da se pokajemo. Amen.

Ponovite tri puta: Marijo, koja si bez grijeha začeta i koja si patila za nas, moli za nas.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Immaculée Ilibagize i Stevea Erwina “Gospa Kibeška – Marija govori svijetu iz srca Afrike”, o kojoj više možete pročitati na linku ovdje.