U mjesecu smo svibnju koji je u katoličkoj tradiciji posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Zato smo vam pripremili za svaki dan u mjesecu jednu meditaciju koju je napisao bl. kardinal John Henry Newman o Lauretanskim litanijama.

Marija

Foto: Shutterstock.com

Marija je “Mater Christi”, Majka Kristova.

Svaki Marijin naziv ima svoje posebno značenje te može biti predmetom različitih meditacija. Mi ju zazivamo kao Majkom Krista. Koja je snaga takvog obraćanja? Da nam se iznese istina o tome da je ona ta o kojoj se prvi put prorokovalo i koja je bila povezana s nadama i molitvama svih svetih ljudi, svih istinskih štovatelja Boga te svih koji su “tražili otkupljenje Izraela” prije no što je otkupljenje došlo.

Našeg Gospodina su židovski proroci i Židovi nazivali Kristom ili Mesijom. Ove dvije riječi, Krist i Mesija, imaju isto značenje, ”Pomazanik”. U starom vremenu su postojale tri velike svećeničke službe ili funkcije preko kojih se Bog obraćao svom izabranom narodu, Izraelcima, ili, kako ih se kasnije naziva, Židovima, tj. preko svećenika, kralja i proroka. Oni koje je Bog izabrao za jednu od ovih službi su pomazani uljem – ulje označava milost Božju koja im je data za obavljanje svojih visokih dužnosti. No naš Gospodin je sve troje: svećenik, prorok i kralj – svećenik jer je i sam ponudio sebe kao žrtvu za naše grijehe, Prorok jer nam je otkrio Sveti zakon Božji te kralj jer on vlada nad nama. Stoga, on je jedini istiniti Krist.

Židovi ili Izraelci ili Hebreji (jer ovo su različita imena za isti narod) su kroz povijest s velikim iščekivanjem tražili ovog velikog Mesiju. On je trebao doći ispraviti sve. I pored velikog pitanja koje je okupiralo njihove misli, odnosno kada će on doći, bilo je i pitanje, tko bi trebao biti Njegova Majka? Otpočetka im je rečeno, da neće doći s neba, već da će ga roditi žena. U vrijeme pada Adama, Bog je rekao da će sjeme Žene povrijediti glavu Zmije. Tko je, dakle, trebala biti ta žena, ističući pritom pali Adamov rod? Poslije mnogo stoljeća je objavljeno Židovima da bi veliki Mesija, odnosno Krist, sjeme Žene, trebao biti rođen u njihovom narodu, i u jednom određenom plemenu od dvanaest plemena na koje je taj narod bio podijeljen. Od tog vremena svaka žena tog plemena se nadala da će imati veliku privilegiju da bude majka Mesiji ili Kristu, jer smatralo se logičnim da, s obzirom na to da je On velik, da će i Majka biti velika, i dobra, i blagoslovljena. Dakle zbog toga su, između ostaloga, imali visoko mišljenje o bračnom stanju, jer, ne znajući tajnu čudesnog začeća Krista i trenutka kada će on zaista doći, mislili su da je bračni obred sakrament potreban za Njegov dolazak.

Dakle, da je Marija bila kao druge žene, ona bi čeznula za brakom kao prilikom da nosi Velikog Kralja. Ali ona je bila previše skromna i previše čista za takve misli. Ona je bila nadahnuta da odabere bolji način služenja Bogu koji nije obznanjen Židovima – stanje djevičanstva. Ona je radije bila Njegova supruga nego Njegova Majka. Prema tome, kada joj je anđeo Gabrijel objavio njezinu veliku sudbinu, ona je prezala pred njom sve dok nije bila uvjerena da je ne obavezuje da se odrekne svog djevičanskog života posvećenog Bogu.

I tako je ona postala Majka Krista, ali ne onako kako su pobožne žene stoljećima očekivale. Ona ju je, uskraćivanjem milosti takvom majčinstvu, stekla pomoću Božje milosti. I ovo je puno značenje riječi svete Elizabete kada je Blažena Djevica došla da je posjeti, a koje koristimo u Zdravo Mariji: “Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje.” I stoga u Pobožnosti koju nazivamo “vijencom od dvanaest zvijezda” dajemo slavu Bogu i Duhu Svetomu, po kojemu je ona bila i djevica i majka.

bl. John Henry Newman | newmanreader.org

Prijevod: Antonija Jukić | Bitno.net

Sve meditacije pronađite na ovome linku: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama