U mjesecu smo svibnju koji je u katoličkoj tradiciji posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Zato smo vam pripremili za svaki dan u mjesecu jednu meditaciju koju je napisao bl. kardinal John Henry Newman o Lauretanskim litanijama.

Marija je „Mater Admirabilis“, divna Majka.

Kada se Marija, Virgo Praedicanda, Djevica koja se propovijeda, oslovljava naslovom Admirabilis, time nam se zapravo sugerira koji je učinak propovijedanja nje kao Bezgrešne u svom Začeću. Sveta Crkva ju naviješta, propovijeda, kao začetu bez izvornoga grijeha; a oni koji to čuju, djeca Svete Crkve, ostaju zadivljeni, začuđeni, zapanjeni i svladani tim propovijedanjem. Toliko je to velika povlastica.

Čak i sva stvorena izvrsnost sa strepnjom promatra nešto toliko uzvišeno. Glede velikoga Stvoritelja, kada je Mojsije želio vidjeti Njegovu slavu, On je sam o Sebi rekao slijedeće: „A ti, doda, Moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek Mene vidjeti i na životu ostati.;“ a sv. Pavao kaže „Jer Bog je naš oganj što proždire.“ A kada je sv. Ivan, svet kakav je bio, vidjevši samo ljudsku narav našega Gospodina, onakvog kakav jest u Nebu, „pade mu k nogama kao mrtav.“ A isto vrijedi i za pojavu anđela. Sveti Daniel, kada mu se ukazao sv. Gabrijel, „onesvijesti se i pade licem na zemlju.“ Kada je ovaj veliki arkanđeo došao Zahariji, ocu sv. Ivana Krstitelja, i on se prepade, „i strah ga spopade“. No, sasvim suprotno se dogodilo s Marijom kada je isti sv. Gabrijel došao k njoj. Ona je uistinu bila svladana, i smetena radi njegovih riječi, jer, skromna kakva je i bila u mišljenju o samoj sebi, on ju je oslovio s „Milosti puna“, i „Blažena među ženama;“ no ona je mogla podnijeti gledanje njegovog lika. 

Iz ovoga možemo naučiti dvije stvari: prvo, koliko li je velika bila Marijina svetost, kada je mogla izdržati prisustvo anđela, čija je blistavost oborila svetog proroka Daniela, toliko da se onesvijestio i skoro umro; i drugo, zato jer je ona toliko više sveta od anđela, a mi smo toliko manje sveti od Daniela, koliko veliki razlog imamo da je nazivamo Virgo Admirabilis, Divna, Strahopoštovana Djevica, kada razmišljamo o njezinoj neizrecivoj čistoći!

Postoje i oni koji su toliko nepromišljeni, toliko slijepi, toliko podli, pa misle kako Marija nije toliko zaprepaštena voljnim i hotimičnim grijehom poput njezinoga Božanskoga Sina, i da je možemo uzeti za našu prijateljicu i zagovornicu, iako pred nju ne idemo skrušena srca, bez makar i želje za istinskim pokajanjem i čvrste želje za pokorom. Kao da bi Marija mogla manje mrziti grijeh, i voljeti grešnike više od našeg Gospodina! Ne: ona osjeća samilost i suosjećanje prema onima koji žele ostaviti svoje grijehe; jer, kako bi onda ona sama mogla biti bez grijeha? Ne: ako je čak i za one najbolje od nas, po riječima Svetog pisma, „lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama“, kakva li je onda za nepokajane i okorjele grešnike?

bl. John Henry Newman | newmanreader.org

Prijevod: Igor Jurić | Bitno.net

Sve meditacije pronađite na ovome linku: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama