Marija je „Mater Admirabilis“, divna Majka.

Kada se Marija, Virgo Praedicanda, Djevica koja se propovijeda, oslovljava naslovom Admirabilis, time nam se zapravo sugerira koji je učinak propovijedanja nje kao Bezgrešne u svom Začeću. Sveta Crkva ju naviješta, propovijeda, kao začetu bez izvornoga grijeha; a oni koji to čuju, djeca Svete Crkve, ostaju zadivljeni, začuđeni, zapanjeni i svladani tim propovijedanjem. Toliko je to velika povlastica.

Čak i sva stvorena izvrsnost sa strepnjom promatra nešto toliko uzvišeno. Glede velikoga Stvoritelja, kada je Mojsije želio vidjeti Njegovu slavu, On je sam o Sebi rekao slijedeće: „A ti, doda, Moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek Mene vidjeti i na životu ostati.;“ a sv. Pavao kaže „Jer Bog je naš oganj što proždire.“ A kada je sv. Ivan, svet kakav je bio, vidjevši samo ljudsku narav našega Gospodina, onakvog kakav jest u Nebu, „pade mu k nogama kao mrtav.“ A isto vrijedi i za pojavu anđela. Sveti Daniel, kada mu se ukazao sv. Gabrijel, „onesvijesti se i pade licem na zemlju.“ Kada je ovaj veliki arkanđeo došao Zahariji, ocu sv. Ivana Krstitelja, i on se prepade, „i strah ga spopade“. No, sasvim suprotno se dogodilo s Marijom kada je isti sv. Gabrijel došao k njoj. Ona je uistinu bila svladana, i smetena radi njegovih riječi, jer, skromna kakva je i bila u mišljenju o samoj sebi, on ju je oslovio s „Milosti puna“, i „Blažena među ženama;“ no ona je mogla podnijeti gledanje njegovog lika. 

Iz ovoga možemo naučiti dvije stvari: prvo, koliko li je velika bila Marijina svetost, kada je mogla izdržati prisustvo anđela, čija je blistavost oborila svetog proroka Daniela, toliko da se onesvijestio i skoro umro; i drugo, zato jer je ona toliko više sveta od anđela, a mi smo toliko manje sveti od Daniela, koliko veliki razlog imamo da je nazivamo Virgo Admirabilis, Divna, Strahopoštovana Djevica, kada razmišljamo o njezinoj neizrecivoj čistoći!

Postoje i oni koji su toliko nepromišljeni, toliko slijepi, toliko podli, pa misle kako Marija nije toliko zaprepaštena voljnim i hotimičnim grijehom poput njezinoga Božanskoga Sina, i da je možemo uzeti za našu prijateljicu i zagovornicu, iako pred nju ne idemo skrušena srca, bez makar i želje za istinskim pokajanjem i čvrste želje za pokorom. Kao da bi Marija mogla manje mrziti grijeh, i voljeti grešnike više od našeg Gospodina! Ne: ona osjeća samilost i suosjećanje prema onima koji žele ostaviti svoje grijehe; jer, kako bi onda ona sama mogla biti bez grijeha? Ne: ako je čak i za one najbolje od nas, po riječima Svetog pisma, „lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama“, kakva li je onda za nepokajane i okorjele grešnike?

bl. John Henry Newman | newmanreader.org

Prijevod: Igor Jurić | Bitno.net

Sve meditacije pronađite na ovome linku: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama