Kako sačuvati mir srca?

Poticajna razmišljanja sv. Franje Saleškog o miru i povezanosti s Bogom

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Bog je Bog mira

Budući da ljubav počiva samo u miru, nastojte uvijek sačuvati sveti spokoj srca koji vam tako često savjetujem. Sve misli koje dovode do zabrinutosti i nemira u duši sigurno ne dolaze od Boga, koji je Kralj mira. One su napast neprijatelja i zato ih treba odbaciti i zanemariti. U svemu i posvuda valja živjeti mirno. Ako nas zadese unutarnje ili vanjske brige, treba ih primiti s mirom. Ako nas zadesi sreća, treba je primiti mirno, bez uzbuđivanja. Treba li izbjegavati zlo, neka to bude na miran način, bez uznemirivanja, jer bismo inače u bijegu mogli pasti i dati neprijatelju priliku da nas ubije. Treba li činiti dobro, neka to bude na miran način, jer bismo u žurbi mogli učiniti mnoge pogrješke. Čak i pokoru valja činiti s mirom. (Pismo poglavarici samostana u Puy d’Orbe)

Kako doći do mira

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Činimo tri stvari, draga kćeri, i imat ćemo mir: imajmo u svemu čistu nakanu, uvijek tražeći Božju čast i slavu, prema savjetu našeg duhovnog oca, činimo ono malo što možemo da bi tako i bilo, i ostavimo Bogu da se pobrine za sve ostalo. Osoba kojoj je Bog predmet svih nakana i koja čini što može, ima li razloga za nemir? Čega da se boji? Ne, ne. Bog nije strašan onima koje ljubi; zadovoljan je s malim, jer zna da nemamo mnogo. Znajte, draga kćeri, da Sveto pismo Gospodina naziva Kraljem mira i da on, posvuda gdje potpuno vlada, sve drži u miru. Istina je, pak, da on, prije nego što uspostavi mir na jednom mjestu, povede rat, odvajajući srce i dušu od onoga što im je najdraže, od pretjeranog sebeljublja, samopouzdanja, samodopadnosti i sličnih osjećaja.

Kada nas Gospodin odvaja od tih tako nam dragih osjećaja, čini nam se kao da nam razdire srce: imamo vrlo gorke osjećaje i borimo se svom dušom jer je to odvajanje bolno. Pa ipak, ta borba u duši postaje mirna kad, od silne nevolje, prepustimo našu volju Božjoj volji, nastavljajući hrabro vršiti svoje obveze i dužnosti. (Pismo poglavarici samostana u Puy d’Orbe)

Mir i poniznost

Mir se rađa iz poniznosti.
Ništa nas ne uznemiruje kao sebeljublje i uvažavanje sebe samog. Koje je značenje činjenice da, kad počinimo nešto nesavršeno, budemo začuđeni, nespokojni i nestrpljivi? To je, bez sumnje, zato što smo mislili da smo doista dobri, odlučni i solidni, pa kad vidimo da to nije tako i da smo se našli licem u prašini, osjećamo se prevareni, nemirni, uvrijeđeni i zabrinuti. Kad bismo doista znali tko smo, umjesto da budemo zapanjeni kad se nađemo na zemlji, čudili bismo se kako uopće možemo stajati uspravno!

Sve vodi k dobru onih koji ljube Boga

Sve služi na dobro onih koji Boga ljube. Doista, budući da Bog zna izvući dobro iz zla, za koga će to učiniti ako ne za one koji mu se potpuno predaju?

Da, čak i grijesi. Bog nas u svojoj dobroti od njih sačuvao. Božjom su Providnošću pretvoreni u dobro onih koji mu pripadaju. Da nije bilo grijeha, nikad Bog Davida ne bi bio ispunio takvom poniznošću; da Spasitelj Magdaleni nije oprostio tolike grijehe, nikada je ne bi obdario takvom ljubavlju, a ne bi joj bio oprostio da ih nije bila počinila.

Vidite, draga kćeri, tog velikog Boga milosrđa: našu bijedu pretvara u milost i od zmije naših grijeha čini lijek koji nas vodi k zdravlju.

Recite mi, molim vas, što li neće učiniti od naših nevolja, od naših napora, od progonstava koja trpimo? Ako vam se, dakle, dogodi kakva nevolja, s koje god strane ona došla, budite sigurni da ako ljubite Boga, sve će se pretvoriti u dobro. Pa ako i ne vidite kojim će putem to dobro doći do vas, budite tim sigurniji da će doći. Ako vam Bog baca blato sramote u oči, to je zato da bi vam dao dobar vid i od vas učinio predmet časti u svačijim očima. Ako Bog čini da padnete, kao što je učinio s Pavlom kojeg je bacio na zemlju, to je zato da bi vas uzdignuo u svoju slavu.

Svim snagama željeti samo Boga, a sve ostalo na umjeren način

Svim snagama, stalno i sigurno valja željeti samo Boga, a sredstva kojima ćemo ga služiti valja željeti na blag i umjeren način, da ne bismo bili previše uzdrmani ako nas netko spriječi njima se poslužiti.

Pouzdanje u Providnost

Mjera Božje Providnosti prema nama jednaka je mjeri pouzdanja koje polažemo u nju.

Nezgode u životu nemojte pokušavati izbjegavati strahom, nego ih sprječavajte savršenim pouzdanjem da će vas Bog, kojem pripadate, od svih njih osloboditi. Očuvao vas je do dana današnjeg; držite se čvrsto Providnosti i ona će vam uvijek pomoći, čak će vas i nositi kad ne budete mogli hodati. Čega da se bojite, draga kćeri, budući da pripadate Bogu koji nam je čvrsto obećao da sve vodi k dobru za one koji ga ljube? Ne mislite na to što će se dogoditi sutra, jer onaj isti Vječni Otac koji se danas brine za vas, brinut će se sutra i svakog dana: ili neće dopustiti da vas koje zlo zadesi, ili će vam, ako to dopusti, dati nepobjedivu snagu podnijeti ga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ostanite u miru, draga kćeri. Odbacite iz mašte sve što vas zabrinjava i recite često Gospodinu: O Bože, ti si moj Bog i u tebe se uzdam; ti ćeš mi pomoći i bit ćeš moje sklonište i neću se ničega bojati, jer ti si sa mnom, još i više, ti si u meni i ja u tebi. Čega da se boji dijete u naručju takvog Oca? Budite dijete, draga kćeri. Kao što znate, djeca se ne brinu, budući da drugi misle za njih: dovoljno su jaka ako ostanu uz oca. Činite tako, draga kćeri, i bit ćete u miru.

Izbjegavati žurbu

Poslove treba obavljati brižno, ali bez žurbe i bez zabrinutosti.

Nemojmo se žuriti u poslu, jer svaka žurba uznemiruje razum i rasuđivanje i onemogućuje dobro obaviti ono što činimo…
Kad Gospodin kori Martu, kaže joj: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ se za mnoge stvari”. Vidite, da je bila samo brižna ne bi se bila uznemirila; ali budući da se brinula i uznemirivala, bila je u žurbi i nemiru, i to je ono što joj Gospodin predbacuje…
Posao obavljen u žestini i žurbi nikad nije dobro obavljen… Što god morate činiti primite s mirom i obavljajte po redu, jedno za drugim.

Mirno se suočiti sa slabostima

Treba mrziti svoje slabosti, ali mirnom i spokojnom, a ne bijesnom i nemirnom mržnjom. Ako je tako, možemo se sa strpljenjem s njima suočiti i od njih izvuči korist, ponizujući se zbog njih. Bez toga, kćeri, slabosti koje ste suptilno uočili još će vas suptilnije uznemirivati i nećete ih se moći riješiti, jer nema ničega što bi moglo u vama bolje zadržati vaše slabosti od zabrinutosti i žurbe da ih se riješimo.

Blagost i mir u revnosti

Jednoj učiteljici novakinja:
Kćeri, Bog vam je iskazao veliko milosrđe pozivajući vas na službu bližnjemu i, kako mi se čini, stavljajući melem blagosti prema drugima u vino vaše revnosti… “To je ono što vam je nedostajalo, draga kćeri: vaša je revnost bila dobra, ali malo gorka, malo previše užurbana, nemirna, sitničava. Evo je pročišćene: odsada će biti blaga, dobrodušna, ljubazna, mirna, sposobna sve podnijeti.

Prihvatiti bez uznemirivanja činjenicu da ne možemo uvijek zadržati mir

Trudite se kćeri, ostati u miru, pazeći na to da vam ćud ostane ujednačena. Ne kažem: “sačuvajte mir”, već: “trudite se”. Neka vam to bude glavna briga. Pazite da se ne uznemirujete tek zato što ne možete odjednom smiriti sve osjećaje.

Još nekoliko savjeta

Nastojmo, dakle, staviti u djelo sve što je bilo rečeno, i to strpljivo, postojano i bez obeshrabrenja ako se dogodi da nismo savršeno uspješni! Dozvolio bih si izreći ovu paradoksalnu rečenicu: nikako ne valja izgubiti mir samo zato što ne uspijevamo uvijek ostati u miru onako kako bismo željeli! Naše preodgajanje je polagan proces. Valja nam imati mnogo strpljenja s nama samima.

Osnovno je pravilo, dakle: “Nikad se neću obeshrabriti!” To je još jedna rečenica Male Terezije, koja je savršen model duha kojeg smo pokušali prikazati na ovim stranicama. Zapamtimo i jednu rečenicu velike Terezije, Terezije Avilske: “Strpljenje sve postiže”.

Jedno drugo, vrlo korisno praktično načelo, je sljedeće: ako nisam sposoban činiti velike stvari, neću se obeshrabriti, činit ću male stvari! Katkada, samo zato što nismo sposobni činiti velike stvari i herojske čine, zapuštamo one male koje su nam na domaku koje su tako plodne za duhovni napredak i koje predstavljaju izvor tolike radosti: “Valjani I vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti. Uđi u veselje gospodara svoga!”(Matej 25,21) Ako Gospodin vidi da smo vjerni i ustrajni u malim naporima vezanim uz ono što od nas očekuje, osobno će se založiti i dati nam veću milost. Na primjer: ako još nisam u stanju ostati u miru u teškim situacijama, potrudit ću se zadržati mir u lakšim svakodnevnim situacijama: mirno i bez nervoze činit ću svakodnevne obveze, trudeći se dobro učiniti svaku stvar u danom trenutku i ne brinući se za sljedeću; govorit ću mirno i blago s ljudima koje susrećem, izbjegavat ću pretjeranu žurbu u pokretima, pa čak i u načinu na koji se uspinjem stepenicama! Prve stepenice ljestava svetosti možda su upravo one koje vode u moj stan! Duša se često preodgaja preko tijela! Male stvari, učinjene s ljubavlju i da bi se svidjelo Bogu, neizmjerno su korisne za naš rast; to je jedna od tajni svetosti svete Terezije od Lisieux-a.

Ako tako ustrajemo u molitvi i u malim znakovima suradnje s milošću Božjom, živjet ćemo po riječima svetog Pavla:

“Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4,6-7)

Taj nam mir nitko neće moći oduzeti.

Jacques Philippe (ulomak iz knjige “Traži mir i idi za njim”)

Preuzeto s bloga tomablizanac.blogspot.com


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 20. rujna 2013.

Možda vam se svidi