“Imala sam 19 godina i živjela sam sama, radeći kao dadilja. Bivši dečko, s kim sam tada još ostala u prijateljskom odnosu, došao mi je u posjet s obzirom da sam se nedavno uselila u novi stan. Ušavši u stan, ubrzo me počeo ljubiti, pokušavajući inicirati (seksualni) odnos. Rekla sam “NE” nekoliko puta, ali onda je nastupila moja reakcija ‘zamrzavanja'”, tim riječima započinje svoje potresno, ali hrabro svjedočanstvo Shalyn McGuin, majka i pro-life blogerica.

McGuin nije jedina žena koja je preživjela ovakvo negativno iskustvo, iskustvo o kojem se nažalost i danas prečesto šuti, mračno iskustvo silovanja. Mnoge žene, nažalost, nikada ne prijave napad, bojeći se da im drugi neće vjerovati.

“Tijekom mog djetinjstva, 4 godine seksualno me napastovao član obitelji. Rekla sam to nekoliko osoba, ali mi nitko nije vjerovao. Ubrzo sam došla do zaključka kako tomu neće doći kraj te sam naučila kako se ‘zamrznuti’, s obzirom da bi se sve brže završilo ako bih se pravila da se to ne događa”, piše McGuin.

Upravo je “zamrzavanje” jedna od čestih “tehnika” kojoj se utječu žrtve seksualnog zlostavljanja, osobito one koje su zlostavljane više puta. Lifecentre, udruga koja pomaže žrtvama seksualnog nasilja, piše na svojim stranicama kako je “zamrzavanje” jedan “način preživljavanja” žrtve. Pritom naglašavaju kako često zlostavljane osobe osjećaju krivnju zbog toga, smatrajući kako nisu ništa učinile da počinitelja spriječe, međutim, kako kažu u udruzi, “zamrzavanje je izvan naše kontrole”.

Shalyn McGuin, poučena iskustvom iz djetinjstva, nije prijavila svog bivšeg dečka, smatrajući da je samo njena riječ protiv njegove nedovoljna. Međutim nakon nekoliko tjedana primijetila je promjenu na sebi: “Shvatila sam da me grčevi hvataju već nekoliko tjedana, a inače bi trajali samo dan ili dva prije moje mjesečnice. Tada sam pomislila da bih mogla biti trudna.”

McGuin je tada svojoj šefici, s obzirom da je osjećala bliskost s njom, priznala kako nosi dijete, nadajući se zadržati posao. Međutim šefica ju je stavila u užasnu poziciju – morala je birati između posla i djeteta.

“Otišla sam u centar za trudnoću i upitala savjetnicu trebam li otići na abortus. Savjetnica mi nije smjela dati direktan odgovor, ali me uvjerila kako sam sposobna odgojiti dijete te me uputila na nekoliko programa pomoći u gradu. Kada je izračunala termin rođenja smatrala sam to znakom jer se dijete trebalo roditi na moj rođendan”, nastavlja naša hrabra majka.

McGuin je izgubila posao, ali je, rodivši dijete, osjetila nevjerojatnu ljubav koja je otad samo rasla. I dok biološki otac odbija imati kontakt s djetetom, Shalyn je tijekom trudnoće upoznala svog budućeg muža koji je prihvatio njenu kćer kao svoju.

“Ona nije ‘dijete silovanja’. Ona je MOJE dijete. Dijete žrtve silovanja vrijedno življenja. Djeca kao ona ne bi trebala biti kažnjena zbog grijeha svojih otaca”, zaključila je hrabra McGuin.

Shalyn McGuin danas piše blog na stranicama udruge Save The 1, koja se bavi pružanjem pomoći ženama koje su ostale trudne tijekom silovanja. Njihov rad možete podržati ovdje.

Premda je silovanje, unatoč naporima ženskih udruga, i dalje ponegdje tabu tema, još je veći tabu pružanje podrške ženama koje prilikom napastovanja ostanu trudne. Umjesto da im pruže pomoć i podršku, mnogi ih upućuju na abortus, nudeći im tako samo još jednu traumu nakon silovanja.

Primjer Shalyn McGuin pokazuje kako je moguće u teškoj situaciji donijeti ispravnu odluku, odluku koja ne kažnjava dijete, već omogućuje novi život, ali i novu ljubav koja može zacijeliti rane silovanja. Ili kako to kaže McGuin: “Moja kći je duga nakon oluje.”

Tino Krvavica| Bitno.net