Dakle, vi ste slobodna katolkinja koja se nada vjenčanju. Upoznali ste nekoga ljubaznog, pametnog i privlačnog… ali nekatolika. Biste li ipak mogli izlaziti s njim? Što kaže Crkva?

Crkva malo govori o spojevima, ali mnogo o braku. Dakle, što Crkva kaže o braku i sklapanju braka s nekatolicima? Nakon što odgovorimo na to, možemo se vratiti na spojeve i odlučiti je li dobra ideja izlaziti s nekim tko ne dijeli vašu katoličku vjeru.

Katekizam Katoličke Crkve kaže da je brak „ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva” (KKC §1601).

To prije svega znači da je brak zajednica muškarca i žene. Istospolne zajednice i poligamne veze se ne računaju! (Vidi Post 2:21-24, Pnz 17:17, 1 Kr 11:3 i KKC §1605.) Drugo, svi brakovi i svi spolni odnosi unutar braka moraju biti otvoreni za dobivanje djece. Svaki oblik umjetne kontracepcije je veliko zlo – uključujući metode barijere, hormonske metode, sterilizaciju i prekinuti snošaj (Post 38:8-10, KKC 2370). Treće, brak je doživotan – u katoličkom shvaćanju razvod ne postoji, jer ga Bog nikada nije namjeravao (Mt 19,6-9). Rastava je moguća u teškim okolnostima, kao što je zlostavljanje, a brak se može proglasiti ništavim (ili poništenim) ako je bio nevažeći od početka, ali valjani brak nikada ne prestaje, osim smrću. Naposljetku, brak između dvoje krštenih osoba je sakrament koji daje milost za izvršenje doživotnog zavjeta i čini par slikom Krista i njegove Crkve (Ef 5).

Pa može li se katolik vjenčati s nekatolikom? Da, ali postoji nekoliko zahtjeva koje obje strane moraju ispuniti. Ovi zahtjevi osiguravaju da obje osobe znaju što je brak prije nego što uđu u njega. (Dvije osobe ne mogu dijeliti hamburger ako jedna želi vegetarijansku pljeskavicu, a druga želi meso.)

Prvo, brak s osobom koja nije katolik – koji se tehnički naziva „mješovitom ženidbom” ako su obje osobe kršteni kršćani, a „ženidbom s različitošću vjere” ako je jedna osoba nekrštena, ali koji ću ovdje zbog jednostavnosti nazvati „mješovitim brakom” – uvijek je nevaljan osim ako biskup za to ne da posebno dopuštenje, koje se naziva dozvolom („Zakonik kanonskog prava”, kanon 1124). Međutim, to je lako dobiti, i traži se preko vaše župe kada se zaručite i pođete na zaručnički tečaj.

Drugo, morate biti vjenčani „u crkvi”, što znači – s blagoslovom Katoličke Crkve. To znači da se vjenčanje mora održati u katoličkoj župi, uz prisustvo katoličkog svećenika ili đakona, uz korištenje katoličkog obreda, osim ako biskup ne da posebno dopuštenje za korištenje drugog mjesta, službenika ili obreda (druga dozvola).

Također: „Zabranjuje se, prije ili poslije kanonskog sklapanja prema odredbi § 1, drugo vjersko sklapanje iste ženidbe radi davanja ili obnavljanja ženidbene privole; isto tako neka ne bude vjerskog sklapanja u kojemu bi katolički i nekatolički služitelj istodobno, obavljajući svaki svoj obred, tražili privolu stranaka. (kanon 1127)

Treće, obje strane moraju biti spremne voljeti jedna drugu do smrti (bez razvoda), te prihvaćati djecu od Boga, i odgajati ih u Crkvi (bez kontracepcije). Par izjavljuje ove namjere kao dio svih katoličkih vjenčanja, ali one su posebno važne u mješovitom braku, jer je većina nekršćanskih pojedinaca, pa čak i većina nekatoličkih kršćanskih denominacija, prihvatila razvod i kontracepciju kada su postali legalnima. I opet, kako bi se vjenčale, obje osobe moraju imati ispravno razumijevanje braka.

Za mješovitu ženidbu Crkva također zahtijeva da supružnik katolik dadne „iskreno obećanje da će učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi sva djeca bila krštena i odgojena u Katoličkoj Crkvi; o tim obećanjima koja treba da dade katolička stranka neka se pravodobno obavijesti druga stranka tako da bude sigurno da je ova svjesna obećanja i obveze katoličke stranke” (kanon 1125).

Crkva vam dopušta da se vjenčate s nekatolikom, ako oboje možete zadovoljiti ove kriterije. Ali mješovite brakove Crkva samo tolerira, ne potiče. Prema Katoličkoj enciklopediji, Crkva nije bila voljna dati zeleno svjetlo tim zajednicama, i dopustila je dozvole samo kako bi se „izbjegla veća zla”. 1869. godine Kongregacija za širenje vjere objavila je da, čak i ako par ispunjava sve uvjete za valjan brak, mora postojati „neka ozbiljna potreba, koja se inače ne može izbjeći, da se vjernicima dopusti da se izlože ozbiljnim opasnostima svojstvenima tim zajednicama”.

Koje su to ozbiljne opasnosti? U kanonu 1125 to se pojašnjava govoreći da „katolička stranka treba izjaviti da je spremna otkloniti pogibelji otpada od vjere”. Dramatična formulacija! Ali ima smisla: ako se tako intimno ujedinite s nekim tko ne dijeli vašu vjeru, vjerojatno ćete biti u iskušenju da napustite svoju vjeru. Možda su i vaša djeca: studija Instituta Pew iz 2015. godine pokazala je da je za djecu s jednim roditeljem katolikom i jednim roditeljem koji nije katolik mnogo manje vjerojatno da će ostati katolici u odrasloj dobi nego za djecu s dvoje roditelja katolika.

Ako je brak s nekatolikom dopušten, ali se ne potiče, što je s hodanjem s nekatolikom? Mogli biste izlaziti s nekim tko nije katolik s nadom da će se obratiti prije nego što se vjenčate. Ali to nije zajamčeno. Prije nego što se upustite u ozbiljnu vezu, vrijedi razmisliti biste li bili voljni vjenčati se s tom osobom onakvom kakva jest, s vašim vjerskim razlikama.

Ako niste voljni udati se za nekatolika, vaša će se veza odvijati na jedan od dvaju načina: ili ćete u jednom trenutku morati prekinuti vezu, što bi bilo bolno, ili će se osoba koju volite ipak obratiti. U drugom slučaju, morat ćete biti sigurni da se obraća iskreno, iz ljubavi prema Bogu i istini, a ne zato što ste ga vi izmanipulirali da to učini!

Ali mnogo ljudi doživi istinsko obraćenje na katoličku vjeru kroz ljubavnu vezu. Osobno poznajem nekoliko parova u kojima se nekatolik prije vjenčanja obratio. U svim tim slučajevima, katolički član je bio pobožan i od početka veze je govorio koliko mu je katolička vjera važna.

U dva slučaja, obraćenici su mi rekli da su zahvalni što njihovi sadašnji supružnici nikada nisu postavili izričit ultimatum: „Neću se udati za tebe ako ne postaneš katolikom.” Cijenili su što im je dan prostor da slijede Božje vodstvo i obrate se zbog njega, a ne samo zbog osobe koju vole. Ali onda mi je drugi suprug rekao da je upravo takav ultimatum postavio svojoj tadašnjoj djevojci, a šest godina kasnije oboje su katolici i u sretnome su braku! Dakle, priča svakog para je drugačija, a Bog je jedini koji vas može voditi sa savršenom pouzdanošću.

Naravno, uvijek je važno ostati blizak Bogu i dati mu prednost pred bilo kime drugim – čak i potencijalnim supružnikom. Često pristupajte sakramentima ispovijedi i pričesti, svakodnevno molite, i budite spremni odgovoriti na sva pitanja voljene osobe o katoličkoj vjeri. (Ponovite gradivo iz katoličke apologetike!)

U konačnici, samo Duh Sveti može obratiti srca, ali mi možemo pomoći ako ostanemo vjernima, poniznima i radosnima. Te prakse će vam također pomoći „otkloniti pogibelji otpada od vjere”. A to su dobre stvari, bez obzira na to hoćete li se na kraju vjenčati s tom osobom ili ne.

Izvor: Catholic Answers | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.