TIJELO I KRV KRISTOVA - simbol ili stvarnost?

O primanju pričesti pod objema prilikama i značenju stvarne Kristove prisutnosti

“Znači li najnovija praksa primanja pričesti pod objema prilikama (kruh i vino), koja se provodi u mnogim župama, da pričest moramo primati pod objema prilikama, jer inače ne bismo primili i tijelo i krv Kristovu?”

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Bez obzira na to jeste li se pričestili samo pod prilikom kruha ili samo pod prilikom vina, pričestili ste se i tijelom i krvlju Kristovom. Neovisno o tome koliku ste mrvicu hostije ili sićušnu kap vina primili u usta, primili ste cijelog Krista, a ne samo njegov dio. Pričešćujući se pod objema prilikama niste primili »više« Krista. Pričešćivanje pod objema prilikama prikazuje nam jasnije način na koji misa ‘zrcali’ Posljednju večeru, ali ne postoji sakramentalna nužnost pričešćivanja pod objema prilikama.

Prema tradicionalnoj praksi Katoličke crkve pričest se uzima samo pod jednom prilikom. Samo svećenik pije iz kaleža. Ostali vjernici primaju samo hostiju. Naravno, postoje i iznimke, ali tako se radi u većini župa.

Protestantski fundamentalisti misle da time kršimo izričiti biblijski nalog. Oni navode retke iz King James Version (protestantski prijevod Biblije na engleski jezik., op. ur.), kao primjerice: »Tko jede tijelo moje pije krv moju, ima život vječni« (Iv 6,54); »Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju« (1 Kor 11,27 – naglašavanje moje). »Vidite«, kažu oni, »vi katolici lišavate ljude polovice Gospodnje večere.«

Ovaj problem proizlazi iz činjenice da protestantski fundamentalisti ne vjeruju u stvarnu prisutnost. Katolici vjeruju da se kruh i vino pod misom pretvaraju u pravo Kristovo tijelo i u pravu Kristovu krv. Protestantski fundamentalisti vjeruju da kruh i vino koji se koriste kod njihove službe Božje ostaju ono što su i bili – kruh i vino. (Mnogi od njih koriste grožđani sok umjesto vina.) Oni Posljednju večeru smatraju samo večerom. Mi vjerujemo da je ona nešto mnogo više – ona znači spomenčin (ponovno prikazivanje ili predstavljanje Kalvarije, lat. repraesentaretur – izraz Tridentskog sabora). U isto vrijeme, misa je sveti objed zasnovan na pashalnoj gozbi kojom su Židovi slavili uspostavljanje Saveza s Bogom.

Štoviše, mi ne mislimo da se kruh pretvara samo u Kristovo tijelo, a vino samo u njegovu krv. Izrazima tijelo i krv – prvim za ono što je bilo kruh, a drugim za ono što je bilo vino – koristimo se zato što ti posvećeni elementi zadržavaju svoj vanjski izgled. Međutim, promijenila se njihova unutarnja stvarnost. Filozofi bi rekli da se promijenila njihova »supstancija« (bît), dok se njihovi »akcidenti« nisu promijenili. Ono što se nakon posvećenja nalazi na oltaru i dalje izgleda kao kruh i vino, ali tamo više nema ni kruha ni vina, jer se supstancija (bît) kruha i vina promijenila. Mogli bismo reći da je sada tamo samo Krist, ali prerušen.

Budući da je on proslavljen, njegovo su tijelo i krv također proslavljeni. Jedno se ne može odvojiti od drugoga. Jedna od najvećih tajni Euharistije – tajna i ujedno istina koju svojim ograničenim ljudskim umom ne možemo nikada potpuno shvatiti – jest da svaka mrvica hostije, svaka kap u kaležu, sadrži čitavog Krista. Nije riječ o tome da je njegovo tijelo pod prilikom kruha, a njegova krv pod prilikom vina. Ustvari, hostija sadrži i njegovo tijelo i njegovu krv – čitavu njegovu ljudsku priliku – plus njegovu božansku narav. Isto vrijedi i za kalež. Dakako, to nas zbunjuje i protivi se našem svakidašnjem iskustvu, ali ovdje je riječ o čudesnoj promjeni – i o Bogu. Boga se ne može dijeliti. Ne možete jedan njegov dio staviti ovdje, a drugi tamo. On može biti na mnoštvu mjesta odjednom, na vašem jeziku pod pričesti, na jeziku vašeg bližnjeg, na milijunima jezika odjedanput – ali čitav on je na svakom od tih jezika. Na ovaj nas zaključak prisiljava teologija, premda ga mi ne možemo u potpunosti shvatiti.

Što to praktično znači? To znači da netko tko se pričešćuje samo pod jednom prilikom – recimo hostijom – prima isto toliko Gospodina kao i netko tko primi veći komad čestice. Ako ste dobili veću hostiju, ne znači da ste primili više Krista; ako ste pili iz kaleža, ne znači da ste dobili više Krista. Primili ste ga cijelog čak i onda kad ste primili samo mrvičak hostije iz svećenikovih ruku. Prema tome, katolici nemaju nikakve potrebe pričešćivati se pod objema prilikama.

Vratimo se Bibliji. Tekst iz 6. glave, redak 54. Ivanova evanđelja, kako ga navode protestantski fundamentalisti, nije problem, budući da je Krist također rekao: »Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke« (Iv 6,58). On je, dakle, rekao da je dovoljno pričestiti se samo pod jednom prilikom, pod prilikom kruha. Iste riječi nalazimo i u 6. glavi, redak 51. Ivanova evanđelja. Ni tu se ne spominje njegova krv.

Kad je Isus govorio apostolima i rekao im: »Pijte iz nje svi!« (Mt 26,27), on nije govorio laicima. Govorio je prvim svećenicima koji se uvijek pod misom moraju pričestiti pod objema prilikama. Zašto? Zato što pričest za svećenika ima dva cilja. Prvo, to je sakramentalno primanje Krista, kao što i mi, pričešćujući se, sakramentalno primamo Krista. Međutim, svećenik također obnavlja žrtvu pričešćujući se pod objema prilikama. On obnavlja žrtvu na Kalvariji. Svojim činima za vrijeme mise svećenik mora prikazati prolijevanje krvi na Kalvariji. On to čini pričešćujući se krvlju iz kaleža. Protestantski fundamentalisti ne vjeruju u misu kao žrtvu – naravno, oni uopće ne vjeruju u misu – i zato i ne uvažavaju ovaj dvostruki aspekt pričesti.

Zatim dolazimo do 11. glave, redak 27, Prve poslanice Korinćanima:»Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju.« Tako ovaj redak glasi u King James Version. On sadrži vrlo značajnu pogrešku. Rečenica: »Tko jede kruh i pije kalež« trebala bi glasiti ovako: »Tko jede kruh ili pije kalež«. U tome se slažu svi ugledni stručnjaci, i katolički i protestantski. Ustvari, u Revidiranom standardnom prijevodu, koji je ispravljeno izdanje King James Version, umjesto »i« stoji »ili«.

Pavao u svojoj Poslanici Korinćanima ističe da kršćanin mora biti ispravno pripravljen za primanje pričesti. On ne smije biti u stanju smrtnoga grijeha. Pavao kaže da je svetogrdno primiti pričest pod bilo kojom prilikom ako je čovjek duhovno mrtav. Ako jedete ili pijete nedostojno, bit ćete »krivac tijela i krvi Gospodnje«. Ovaj stih podupire katoličko stajalište prema kojemu i jedna i druga prilika sadrže čitavog Krista. Ako nedostojno uzimate hostiju, činite svetogrđe i prema tijelu i prema krvi – što znači da su u prilikama kruha prisutni i tijelo i krv. Isto vrijedi i za vino.

Tekst je izvadak iz knjige Karla Keatinga “Što katolici doista vjeruju”

Objavljeno: 28. srpnja 2014.

Možda vam se svidi