'JEDNOSTAVNA MOLITVA'

8 načina prema sv. Franji Asiškom kako kršćanin može mijenjati svijet

Molitva sv. Franje nam otkriva 8 doprinosa koje kršćanin može dati svijetu kada svoju vjeru živi autentično

Franjo

Glavna karakteristika po kojoj se kršćanin razlikuje od osoba drugih religijskih denominacija je istinska ljubav. Ona se sastoji u osjećanju duboke Božje ljubavi i tome da Bogu ljubav uzvraćamo ljubeći ga iznad svega drugoga. Iz takve koncepcije života proizlaze druge karakteristike kao što su oprost, nada, vjera, istina i dr. Sveti Franjo iz Asiza nam u svojoj „Jednostavnoj molitvi“  pomaže u kontemplaciji o velikom blagoslovu koji nam je dan po vjeri u Boga. Također nam pokazuje i što to možemo ponuditi svijetu, da bi prosvijetlili tamu istinskim svjetlom Isusa Krista.

Molitva sv. Franje iz Asiza nam otkriva 8 doprinosa koje kršćanin može dati svijetu kada svoju vjeru živi dosljedno i autentično:

1. Gdje je mržnja, da donosim ljubav

Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone. (Mt 5, 44)

Usred rata, samoće, depresije, financijskih problema i dr., ljubav je svjetlo koje rasipa tamu i donosi mir i stabilnost. No tko može donijeti ljubav u naše živote? Samo Isus Krist. Jedino u njemu možemo voljeti u punini. Kršćanin koji je sjedinjen s Njim ima sposobnost komunicirati tu ljubav jer “svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.” (1 Iv 4,7) Sljedeći put kada negdje primijetiš mržnju, nemoj zaboraviti donijeti ljubav Božju. Tako će On biti taj koji će intervenirati i rastjerati tamu zla.

2. Gdje je uvreda, da donosim praštanje

Pa ako se [tvoj brat] sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: `Žao mi je!`, oprosti mu. (Lk 17,4)

Nelojalni prijatelji, nevjerni supružnici, braća i sestre koji se udalje jedni od drugih, brakovi koji završavaju razvodom… sve se to može riješiti oprostom. Opraštanje zahtijeva komunikaciju i zbog toga se Riječ Božja utjelovila u Isusu – da bi nama iskomunicirala Njegovu ljubav, da nam oprosti i donese nam spasenje. Pitam te: je li oprost utjelovljen u tebi? Ako je tvoj odgovor “ne” i još nisi oprostio osobi koja te uvrijedila, ne brini, još uvijek to možeš učiniti. Uvijek je vrijeme za oprost. Nemoj zaboraviti: prvo komunikacija, zatim oprost. Vidjet ćeš kako se sve u tvom srcu i životu u potpunosti mijenja na bolje.

3. Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo

Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! (Ps 133,1)

Nesloga je neprijatelj jedinstva i njezino značenje to izražava: ” razdvajanje srdaca – dis cordare”. Normalno je imati različita mišljenja, ali nije normalno da se srca razdvajaju zbog ponekad beznačajnih problema. Izgleda kao da naše društvo promiče razdor. Krivo korištene društvene mreže tome pridonose jer olakšavaju micanje osoba koje nam se ne sviđaju iz naših kontakata i života. Kršćanin se ne bi trebao  tako ponašati. Kršćanin donosi sklad i jedinstvo tamo gdje ih nema. On ujedinjuje srca ljudi da bi ona bila jedno s Kristom: ” Jedno tijelo i jedan Duh.” (Ef 4,4)

4. Gdje je zabluda, da donosim istinu

Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. (Iv 17,17)

Zabluda nas približava tami zla. Baš kao što mržnja donosi rat, zabluda donosi zbunjenost. Osjećaš li se zbunjeno, ne znajući što ti je činiti? To je znak da u tvom životu postoji neka zabluda. Pa koje je rješenje? Jednostavno: istina. A što je istina? Upravo je to Pilat pitao Isusa prije 2000 godina, a odgovor  mu je Isus dao prije nego što je pitanje postavljeno: “Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.” (Iv 18,37) Isus nam govori: “Ja sam put, istina i život.” (Iv 14,6) Ako Njega slušamo i primamo, imati ćemo istinu. U suprotnom ćemo ostati uronjeni u zablude i poteškoće života.

5. Gdje je sumnja, da donosim vjeru

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. (Heb  11,1)

U današnjem relativizmu čini se da svi sumnjaju i u najosnovnije stvari. Živimo uronjeni u pitanja na koja se čini da ne možemo naći ni znanstveni ni empirički odgovor. No pomišljamo li o tome da u svoje živote uključimo malo vjere? Vjera je doista Božji dar, koji On daje kome želi, no mi možemo taj dar tražiti. Tipično: “Ja sam sam sebi dovoljan, ne trebam vjeru.” Velika je to pogreška! Zašto misliš da možeš bez drugih i bez Boga? Puno ega i malo poniznosti! Osoba koja je ponizna zna da nije samodostatna i da treba druge i Boga. Spoznati to bi mogao biti početak putovanja vjere koje će ti pomoći ukloniti svaku sumnju.

6. Gdje je očaj, da donosim nadu

U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. (Ps 130,5)

Obitelj, moral, socijalni i ekonomski problemi, depresija, ovisnosti, krize… za sve to odlazimo psihologu ili  tražimo odgovor u znanosti. A Bog? Može li mi Bog  zacijeliti dušu i pomoći mi da se promijenim? Naravno da može! Zato imamo božansku krepost ufanja tj. nade.  Te se kreposti mi katolici rijetko sjećamo i često zaboravljamo za nju moliti. Ona nas učvršćuje u vjeri unatoč svim patnjama i poteškoćama. Mogu postojati konflikti i problemi, no sa štitom nade nas ništa neće odvojiti od pouzdanja u Gospodina.

7. Gdje je tama, da donosim svjetlost

Vi ste svjetlost svijeta… Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. (Mt 5, 14-16)

Slika tame u nama priziva misli o pustoši, tuzi i strahu. Suprotno, slika svjetla čini da se osjećamo živi, pomaže nam vidjeti jasno i razlikovati predmete i boje oko nas. Što bi se dogodilo kad bi živjeli samo u tami? Ništa ne bi mogli. Trebamo svjetlost! Sukladno tome, svi mi trebamo Boga koji je istinsko svjetlo. Tkogod u svojoj duši ima Boga, sposoban je donositi svjetlo svijetu obuzetom tamom ekstremnog uživanja, egoizma i pohlepe. Nema sumnje da je svjetlo Krista danas veoma potrebno. Svijetu ne možemo dopustiti da u nama ugasi Njegov plamen.

8. Gdje je žalost, da donosim radost

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4,4)

Tuga sama po sebi nije ni dobra ni loša. Ovisno o situaciji, ona nam može pomoći ili nas obeshrabriti. No pretjerana tuga nikad nije dobra. Srce koje je zaljubljeno u Isusa, u Njegovu riječ i misiju, nema razloga da živi u tuzi. Sveti Pavao to primjećuje i zato Filipljane bodri da se uvijek raduju u Gospodinu, jer je On naša apsolutna radost. Osoba koja voli nikad nije tužna, osim kad je voljena osoba od nje udaljena. Nešto slično se događa i kršćanima. Mi ćemo uvijek biti radosni, dok god živimo u ljubavi s Bogom.

To su neki od doprinosa koje možemo ponuditi svijetu. Mi kršćani imamo veliko blago u svojim srcima. Samo moramo pronaći tu ljepotu koju je Bog posijao u nama.

Ljubav, oprost, jedinstvo, istina, vjera, nada, svjetlost i radost su karakteristike koje je sv. Franjo iz Asiza živio prije osam stoljeća. Pomolimo se Bogu da i nama da tih osam darova i da uspijemo postati ono što On želi da budemo: istiniti i autentični učenici koji vole Boga, njegovu Riječ i poslanje koje nam je objavio.

Edgar Henríquez Carrasco | Catholic link

Prijevod: Dubravka Sertić | Bitno.net

Objavljeno: 2. kolovoza 2016.

Možda vam se svidi