U nekim se katoličkim krugovima povremeno pojavi zabluda da su karizmatici “protestantskog duha” ili čak da karizmatska duhovnost nije u skladu s učenjem Katoličke Crkve. Takva tvrdnja ne samo da je netočna, nego zanemaruje duboke korijene karizmi u samom srcu katoličke tradicije, od Djela apostolskih do današnjeg Učiteljstva.

Činjenica jest da je karizmatski pokret u suvremenom obliku svoje početke imao među protestantima početkom 20. stoljeća. Naime, na blagdan Duhova 1906. godine u Azusa Street u Los Angelesu, na duhovnoj obnovi metodista, dogodilo se buđenje koje se proširilo diljem svijeta i potaknulo nastanak brojnih novih zajednica.

Međutim, karizmatski pokret nije ostao u okvirima protestantskog svijeta jer se od 1967. godine karizmatska obnova počela širiti i u Katoličkoj Crkvi, najprije među studentima i profesorima Sveučilišta Duquesne u američkom gradu Pittsburghu. Iskustvo snažnog molitvenog susreta i izlijevanja Duha Svetoga, koje su tada doživjeli mnogi katolici, potaknulo je val obnove vjere koji je zahvatio različite dijelove Crkve neposredno nakon Drugog vatikanskog sabora.

Katolička karizmatska obnova  brzo se proširila po cijelome svijetu. Premda nije lako doći do konkretne brojke, jer se ona neprestano mijenja, smatra se da su karizmatici jedan od najbrojnijih, ako ne i najbrojniji pokret u Crkvi. U mnogim biskupijama u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, djeluju molitvene zajednice i organiziraju se evangelizacijski seminari, duhovne obnove i karizmatski susreti koji okupljaju tisuće ljudi.

Pape i karizmatici

Važno je naglasiti da karizmatska obnova djeluje unutar Katoličke Crkve i u poslušnosti Crkvenom učiteljstvu. Papa Pavao VI. je već 1975. godine na karizmatskom susretu u Rimu izjavio kako karizmatska obnova predstavlja „veliku priliku za Crkvu“. Sveti Ivan Pavao II. redovito se susretao s katoličkim karizmaticima i govorio da je obnova „posebno sredstvo Duha za novu evangelizaciju“. Papa Benedikt XVI. prepoznao je njezin doprinos u jačanju osobne vjere, a papa Franjo je otišao i korak dalje, pozvavši karizmatske zajednice da se ujedine i zajedno djeluju kroz tijelo nazvano CHARIS  koje je 2019. godine službeno ustanovljeno u Vatikanu. Tom prilikom je Papa Franjo izjavio da je karizmatska obnova „struja milosti“ i pozvao sve karizmatike da ostanu duboko ukorijenjeni u Crkvi i u službi evangelizacije. U Hrvatskoj, krovno karizmatsko tijelo je Katolička karizmatska obnova u Duhu Svetom.

Karizmatici nisu protestanti

Premda su karizmatici često povezani s protestantima zbog sličnosti u načinu slavljenja, ali i darovima molitve u jezicima, proroštva te ozdravljenja, važno je razumjeti da karizmatski pokret u Katoličkoj Crkvi ima svoje teološko uporište u katoličkoj tradiciji, sakramentima i nauku. Karizmatici sudjeluju u euharistiji, ispovijedaju katoličku vjeru i ostaju u jedinstvu s Papom i biskupima.

Pitanje „jesu li karizmatici protestanti“ najčešće proizlazi iz nepoznavanja razvoja i prisutnosti karizmatske obnove unutar Katoličke Crkve. Karizmatski pokret u stvarnosti nije ograničen na jednu denominaciju, nego nadilazi granice i otvara prostor Duhu Svetome da u različitim dijelovima Crkve probudi novu revnost, molitvu, osobni odnos s Bogom i spremnost na evangelizaciju.

Više o karizmaticima možete saznati u članku s prigovorima na karizmatski pokret i odgovorima na iste koji smo objavili OVDJE, a OVDJE se nalazi cjeloviti dokument o karizmatskom pokretu i Obnovi u Duhu Svetom koji je objavilo Vijeće HBK.