Vjeruje se kako je Bog postavio anđele čuvare nad različitim lokalitetima, u skladu sa starozavjetnom predajom, piše Aleteia.

Jedno od glavnih mjesta u Svetom pismu koje to definira je 10. poglavlje Knjige o Danijelu:

“Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine (…) I kaza mi: Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome, a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku danâ.'” – Dn 10, 4-5. 12-14

Neki tumači tvrde kako je “knez kraljevstva perzijskog” zapravo bio pali anđeo zadužen za taj teritorij dok je sv. Mihael smatran zaštitnikom Izraela.

I mnogi crkveni oci i teolozi (poput sv. Klementa Aleksandrijskog) su kroz povijest naučavali da svaka nacija ili država ima svog anđela čuvara.

Dapače, u Portugalu se stoljećima štuje Anđeo čuvar Portugala, čije je slavlje odobrio papa Julije II., a obnovio Pio XII. Anđeo Portugala, čiji se spomendan u toj zemlji slavi 10. lipnja, čak se ukazao djeci-vidjelicama u Fatimi, poručivši im: „Od svega što možete prinosite žrtve Bogu kao zadovoljštinu za grijehe koji ga vrijeđaju te kao prošnju za obraćenje grješnika. Izmolite mir za našu zemlju. Ja sam Anđeo čuvar Portugala. Iznad svega prihvatite i strpljivo nosite trpljenja koja će vam poslati Gospodin.“

No neki su sveci tvrdili kako i biskupije imaju svoje anđele čuvare.

Tako sv. Franjo Saleški u svom kapitalnom djelu “Filotea: Uvod u pobožni život” piše: “Neka ti anđeli budu dragi prijatelji i stalno nevidljivo prisutni u tvojem životu, a osobito ljubi i časti anđela zaštitnika svoje biskupije, anđele osoba s kojima živiš te najviše svog anđela čuvara. Moli im se često, slavi ih redovito, zovi ih u pomoć u svim poslovima, duhovnim i svjetovnim, da te podupiru u svemu što činiš.”

Ovaj svetac, koji je živio na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, također ističe:  “Veliki Petar Faber, prvi svećenik, prvi propovjednik, prvi učitelj bogoslovlja u Družbi Isusovoj, prvi drug sv. Ignacija, utemeljitelja ove družbe, vraćajući se iz Njemačke, gdje je mnoga dobra učinio na slavu Božju, i usput je posjetio i ovu, svoju rodnu biskupiju. U svojoj je propovijedi ispripovijedao kako je, prolazeći kroz mnoga krivovjerna mjesta dobio obilje utjehe i radosti jer je, dolazeći u svaku župu, najprije pozdravljao njezine anđele zaštitnike i oni su mu pritjecali u pomoć, očuvali od krivovjerničkih zasjeda i povjerili mu mnoge blage i krotke duše, koje su rado prihvatile spasonosno učenje.”

Nema razloga da to ne činimo i mi, a osobitu pažnju posvećujmo svom anđelu čuvaru, moleći za njegov zagovor. Više o pravoj pobožnosti prema anđelima čuvarima možeš pročitati OVDJE i OVDJE.