O, čuvaru moje duše, što u lijepom nebu sjaš,

kano čisti blagi plamen uz tron Božji prebivaš.

K zemlji letiš­ radi mene, dušu mi prosvjetljuješ,

prijateljem, tješiteljem,­ bratom mojim postaješ!

Znajuć’ kako slaba ja sam, za ruku me vodiš sam,

i ja vidim kako nježno s mojeg puta mičeš kam.

Glas tvoj slatki sveđ me zove, da tek nebo gledam ja;

što sam niža, manja, to se tvoje čelo življe­ sja.

O, ti koji siječeš prostor brže nego munje sve,

leti­ često mjesto mene među moje premile;

krilima im suze­ tari, Isusovu blagost poj,

šapćući moje ime, pjevaj ti o patnji čarobnoj.

Ja spasavat’ želim braću za života kratka svog;

lijepi duše, ti mi podaj svoga žara velikog.

Žrtve moje, uboštvo­ mi, imetak su cio moj.

Skupa s tvojim blagom daruj­ Trojici ih Presvetoj.

Tebi čast i carstvo budi uza Kralja­ Svevišnjeg,

meni sveti kruh s oltara, blago križa Gospodnjeg­.

S križem, s tijelom Krista Spasa, vijek na svetom­ oku tvom,

mirno čekam nadajuć’ se sretnom žiću vječitom.

Amen.

(Preuzeto iz molitvene knjižice “Pobožnost anđelima čuvarima”)