Zašto je, onda, Bog stvorio svijet? Stvorio ga je više-manje iz istoga razloga zbog kojega je nama ljudima teško čuvati tajnu! Dobre stvari teško je sačuvati za sebe. Ruža je dobra i svoju tajnu kazuje svojim mirisom. Sunce je dobro i svoju tajnu kazuje svjetlom i toplinom. Čovjek je dobar i tajnu svoje dobrote kazuje misaonim jezikom. Ali Bog je neizmjerno dobar i zato je neizmjerno pun ljubavi. Zašto onda ne bi mogao slobodnim porivom Ljubavi pustiti da se ljubav prelije i stvori nove svjetove? Bog, takoreći, nije mogao čuvati tajnu svoje ljubavi i, kada ju je objelodanio, nastao je svijet.

Božja stvaralačka moć

Ljubav se prelila. Vječnost se pokrenula i rekla vremenu: „Počni.“ Svemogućnost se pokrenula i rekla ništavilu: „Budi.“ Svjetlost se pokrenula i rekla tami: „Neka bude svjetlost“ (Post 1,3). S vršaka Božjih prstiju skotrljali su se planeti i svjetovi.

Zvijezde su bačene u svoje orbite, a sfere u svemir. Nebeska tijela i bratstva nebeskih tijela počela su ispunjati nebo. Počela je velika koračnica svijeta u kojemu se planet mimoilazi s planetom, sfera sa sferom, bez ikakva trzaja ili zastoja. U toj dugačkoj procesiji očitovanja Božje stvaralačke moći, najprije je nastala materija, zatim pulsirajući život i zemaljski raj svega stvorenoga sa svoje četiri rijeke što teku svim zemljama bogatim zlatom i oniksom te napokon ona stvorenja koja nije proizvela industrija, već zajedništvo Presvetoga Trojstva – prvi muškarac i prva žena.

Dar slobode

Sasvim je prirodno um tako velikoga arhitekta mogao, umjesto ovoga, započeti deset tisuća drugih mogućih svjetova. Svijet u kojemu živimo nije apsolutno najbolji mogući svijet koji je Bog mogao stvoriti. No ovaj je svijet najbolji za svrhu koju je On imao na umu kada ga je stvarao. Svemogući Bog odlučio je stvoriti svijet u kojemu stvorenja neće biti poput biljaka i kamenja, drveća i životinja koje prirodni zakoni ili nagoni tjeraju prema sasvim određenu cilju, bez i najmanjega uživanja slobode. Htio je u zemaljski raj smjestiti i stvorenje stvoreno na svoju sliku i priliku, stvorenje različito od svih drugih jer je obdareno onim veličanstvenim darom slobode, sposobno reći da ili ne, izabrati između podređivanja sebe dužnosti i dužnosti sebi, stvorenje koje će zauvijek ostati gospodar vlastite sudbine. Drugim riječima, Bog je htio stvoriti moralni svemir, a jedini uvjet koji omogućuje moralnost jest sloboda.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Fultona J. Sheena “Božanska romansa”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi doznajte na ovom linku.