Razmišljajmo o trećoj prošnji molitve Gospodnje. Još smo uvijek kod prošnje koja se odnosi na naš temeljni odnos prema Bogu. To je vertikala našega duhovnoga života; to je uvjet unutarnjega sklada u samom čovjeku; to je uvjet sklada medu ljudskim osobama počevši od obitelji; to je također jamstvo skladnih odnosa medu ljudskim zajednicama na svim razinama.

Volja Božja! To je volja Stvoritelja neba i zemlje, Darovatelja postojanja svakoga stvorenoga bića. Volja Božja je Božji motiv stvaranja, a to je ljubav između Boga i čovjeka. Božja volja je zakon života utisnut u svako živo biće i zakon po kojemu opstoje sva neživa bića, počevši od atoma do galaksija. To je naravni zakon kojim se ostvaruje Božji plan u stvaranju svijeta. Božja volja je apsolutna, nepogrješiva, savršeni nacrt stvorenoga.

Sto onda volja Božja znači za čovjeka i njegovo postojanje? Toliko je puta spomenuta riječ Božja o stvaranju, s prvih stranica Svetoga pisma. Ta objava glasi: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična …” (Post 1, 26). “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka …” (Post 1, 27) Ta sličnost čovjeka s Bogom u njegovoj je razumnoj moći kojom gospodari i služi se stvorenim stvarima za određenu svrhu. Ta je sličnost s Bogom u čovjekovoj volji da slobodno odlučuje o izboru rješenja svoga života; slobodu, dakle, izražava čovjek odlukama i izborima svoje volje. Sličnost je čovjeka s Bogom u čovjekovu stvaralaštvu kojim on svjesno oblikuje stvari u smislu željenoga cilja, i u njih ugrađuje svoju volju da mu služe baš onako kako on hoće. Čovjek, dakle, u svoje stvaralaštvo utiskuje ne samo svoj razum, nego i svoju volju. Svaka stvar koju čovjek načini, ima svoju svrhu po čovjekovoj volji.

Uzmimo jedan čavao, kao najjednostavniji predmet kojega je čovjek načinio, pa promatrajmo do najsloženijih strojeva, motora, mlaznih zrakoplova i kompjutora; sve to radi po čovjekovim nacrtima kako je to čovjek htio. To je djelo njegove volje. Ako se što u tim djelima pokvari, događa se to protiv čovjekove volje. No stroj ne može biti za to odgovoran. Čovjek je pak, kao razumno i slobodno biće, obdaren voljom; odgovoran je kad radi protiv Božjega plana, protiv Božje volje; tada on svjesno griješi i suprotstavlja se volji Božjoj. Time stvara nesklad u samome sebi, razara samoga sebe, unosi nemir i nesklad u ljudske odnose, uzrokuje sve krize povijesti i savjesti. Za sve je to odgovoran pred svojim nebeskim Ocem.

Bog ne nameće silom svoju volju slobodnim bićima, ali želi da slobodna bića slijede njegovu volju, da ostvare sklad života na zemlji i da postignu vječnu sreću u vječnosti. Otac nebeski hoće da ljudi budu dionici njegova blaženstva, i da to postignu prihvaćanjem njegove volje. Ako je motiv Božje volje ljubav, onda se njoj slobodno uzvraća, a ne može ju se nametnuti. U tome je sva drama čovjekova života i cijele ljudske povijesti. Božja je volja mir, ljubav, pravednost, poštovanje dostojanstva života i svake ljudske osobe. Božja je volja sloboda, a ne tlačenje, rat i otimačina. Božja je volja dostojan ljudski život u čistoći protiv svake bludnosti, preljuba, kontracepcije, pobačaja.

Božja je volja skladan, miran, sretan ljudski život na zemlji. U tom slučaju zemlja poslušnošću volji Božjoj postaje predvorje neba. U nebeskom životu sreća je savršena, radost nepomućena, ljubav medu nebesnicima je život u ljubavi samoga Presvetoga Trojstva. Zato molimo da bi se vršila volja Božja na zemlji, kako se konačno ostvaruje u nebeskom Kraljevstvu.

Bog vodi ljudsku povijest i ljudski život u tu vječnu puninu života i svojom Providnošću do-pušta da se i zlo događa u povijesti. To zlo nema svoj izvor u Božjoj volji, nego u promašenom izboru ljudske slobode i palih anđela, zlih duhova koji su također aktivni u ljudskim događanjima, ali samo do konačnoga Suda na Sudnji dan.

Savršeno poslušan volji Očevoj bio je Isus Krist kao čovjek. Samo on može kazati: “Ja uvijek činim što je njemu (Ocu) milo.” (Iv 8,29) U svojoj smrtnoj borbi moli Oca: “Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude.” (Lk 22,42) On svoju ljudsku volju savršeno podlaže volji Očevoj. Ta je volja spasenje čovjeka najvišom cijenom ljubavi, a to je žrtva na križu, nakon čega slijedi slavno uskrsnuće. Na putu savršene poslušnosti volji Božjoj, i onda kad treba prihvatiti patnju iz ljubavi, slijedi Isusa njegova Bezgrješna Majka; uvijek ga nastoje slijediti sveci i svetice, mučenici i mučenice, kršćanski pravednici. Ta ih poslušnost volji Očevoj posvećuje i usrećuje. Sotona je volju Božju prvim ljudima prikazao kao ropstvo, kao zavist ljudskoj sreći, a sretni će biti tek onda kad Boga odbace. Ta napast i danas djeluje, mnoge zarobljuje, a ne oslobađa. Sile zla i danas djeluju kao buntovnici protiv svega što je Božje i služe se samo lažima da svijet učine nesretnim. To im uspijeva, jer mnogi povjeruju toj zavodničkoj laži i traže sreću u okultizmu, u čaranjima, u sotonizmu, te konačno u zlu i grijehu.

Završimo ovo razmišljanje riječju Katekizma Katoličke Crkve: “Volja je našega Oca ‘da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.’ (1 Tim 2, 3-4) On je strpljiv (…) ‘jer neće da itko propadne’ (2 Pt 3,9).” (KKC br. 2822, str. 687) “Molitvom možemo razabirati ‘što je volja Božja’ (Rim 12,2; Ef 5,17) i dobiti ‘postojanost da je vršimo’ (Heb 10,36). Isus nas uči da se u Kraljevstvo nebesko ne ulazi riječima, nego vršeći ‘volju Oca mojega koji je na nebesima’ (Mt 7,21).” (KKC br. 2826, str. 688) Prije odlaska u muku i smrt za spasenje grješnika, Isus je dao apostolima ovu zapovijed: “Molite da ne padnete u napast”. (Lk 22, 46) Amen!

Kardinal Franjo Kuharić, 6. veljače 2002.

*Tumačenja ostalih dijelova molitve ‘Oče naš’ možete pročitati OVDJE.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića S Bogom lice u lice u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!