Reći ću ono čemu me poučilo iskustvo s obzirom na znakove

po kojima prepoznajemo je li Gospodin

uslišio neku molitvu:

uslišana je ona molitva u kojoj nije

bilo nikakva oklijevanja.

Ivan Kasijan, Pouke IX, 31; SC 54, str. 66.

Postoji velik problem, ne toliko teorijski koliko praktični, životni: zašto naše molitve nisu uvijek uslišane? Evanđelje jasno kaže: sve što vjerujući u molitvi zatražite, primit ćete (Mt 21,22). S druge strane, čovjek koji je bio slijep jasno kaže kako Bog ne uslišava grješnike (Iv 9,31). No u određenome smislu svaki je čovjek grješnik. Je li onda čovjek uopće u stanju vjerovati?

Kasijan taj problem nastoji riješiti na sljedeći način: svi možemo i moramo moliti Boga s pouzdanjem, ali nikada ne smijemo tražiti nešto grješno. Bog je dobar i uslišit će samo molitvu kojom tražimo dobro. Dobro je uvijek u skladu s providnošću Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Dakako, često se događa da ni mi sami “ne znamo što moliti” (Rim 8,26) te stoga “Duh potpomaže našu nemoć” (Rim 8,26). Prema Origenu, to se događa ovako: mi molimo za ono što smatramo da je za nas dobro i korisno, ali se Duh “sjedinjuje” s nama. Njegov je glas jači od glasa koji dolazi iz našega neznanja. Glas je Duha dakle snažniji te je sigurno uslišan. Nama se prividno čini da naša molitva nije uslišana, a potom shvatimo da je to bilo za naše dobro. Ipak postoji temeljno pravilo za uslišanje naših molitava: volja Božja, u koju moramo imati neograničeno pouzdanje.

Biblijskim odlomcima koji pozivaju na molitvu punu pouzdanja moramo dodati i one u kojima nas Isus uči da molimo zajedno s njime te da se molimo Ocu u njegovo ime: “Što god zaištete u moje ime, učinit ću” (Iv 14,13). Za vrijeme posljednje večere Isus sjedinjuje svoju molitvu ljubavlju, čiji je prvi uzor uzajamna ljubav Sina i Oca. U molitvi, dakle, nije ključ u kombinaciji osobne sposobnosti i izgovaranja pravih riječi, kao da bi bila riječ o magiji. Kršćanin koji moli u ime Gospodina Isusa postaje svjestan njegove prisutnosti i ljubavi pokraj sebe i unutar sebe. Tada je naša molitva puna savršenog pouzdanja i tada je ona uslišana.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomaša Špidlika “Mali biseri crkvenih otaca”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.