Večer života doba je mudrosti i razboritosti. Kao što se raduješ noćnom snu, tako je prikladno radovati se odlasku iz teških, mučnih, patničkih dana ovog života u kratki predah smrti da bi onda živio vječno osvježen i zdrav. Večer života ili starost vrijeme je kad treba paliti nova svjetla, ući u svoje srce, upaliti u kojoj od soba svoga bića nova svjetla, dovesti nove svježe misli u svoju pamet, nove drukčije, mudre osjećaje, načiniti nove odluke, zagledati se u ljude oko sebe i učiniti im nešto dobra.

Večer života trenutak je kada treba i Bogu zapjevati posljednju pjesmu, kao kad ptice uvečer pjevaju beskrajno lijepo. Večer života trenutak je kad ulaziš u svoje srce da bi ugledao svog Stvoritelja i da se susretneš s njime. To je pripravljanje na radosno dolaženje u susret Njemu. Starost nije kraj, ona je samo početak, ali s novim, beskrajno svježim snagama.

Važno je kako se približavaš starosti ili kako živiš starost. Oduzmi svojim bolima i nemoćima oštricu mrmljanja i samosažaljenja i pogledaj s radošću naprijed. To dolazi odmor, mir i susret.

Neka te Bog blagoslovi u večerima tvoga života.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Putevi puni nade”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.