Religioznost je jedan od organa duhovne duše. Ona nas osposobljava za komunikaciju s Bogom. Ali, religioznost treba imati uvjete za komunikaciju. Uvjet je čista savjest, osobnost bez uvreda, praštanje ljudima i molitva za oproštenje.

Religioznost bi trebala koordinirati čovjekovu spremnost za susret s Bogom. Ona bi trebala tražiti obraćenje i pokajanje. Međutim, to su do sada tražili samo tzv. proroci, ljudi koje je Bog osposobljavao i dao ljudima da ih okrenu životu. Umjesto da traži promjenu čovjeka, religioznost organizira obrede, žrtve, molitve, hodočašća da bi se kroz sve to čovjek očistio od zla, krivnje, ateizma i neprijateljstva prema Bogu.

Ljudi radije čine takve religijske prakse, nego da se svim srcem okrenu Bogu i čistoj savjesti. U tome je problem farizeja u evanđeljima i nerazumijevanja carinika i grešnika u susretu s Isusom. Je li čovjek čist i slobodan kad obavi neki obred, izmoli neku molitvu, načini hodočašće, post i bdjenje, a ne obavi obraćenje, pokajanje, praštanje, iskren odnos prema Bogu i ljudima?

Netko može obaviti mnoštvo obreda bez obraćenja i tad će prezirati grješnike, zločince i druge. Ali, zločinci i javni grešnici se obrate, a religiozan čovjek to ne učini. Zato Isus kaže da će mnogi koji su mislili da su religijskim pokorama Bogu blizu, doživjeti da uopće nisu ušli u nebo i da su odbačeni iz Kraljevstva nebeskog.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Religiozni bogovi i Bog”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.