Domovinu čine ljudi. Ako su oni duhovno bolesni, onda je domovina bolesna, ako su duhovno zdravi, onda imamo zdravu domovinu. Bolesnu domovinu, kao i bolesnog čovjeka, treba liječiti. Liječenje čovjekova duha naziva se duhovna obnova. Duhovno zdrav čovjek jest onaj koji ljubi drugog čovjeka, koji razumije daje domovina Božji dar, koji je sposoban priznavati svoje pogreške, opraštati i surađivati u slozi i pravdi s drugima. Duhovno obnovljen čovjek jest onaj koji ne prezire siromaha i jadnika, koji ne pronevjerava, koji se ne obogaćuje na račun drugih, to je onaj koji poštuje Boga i spreman je pomoći drugima, ali će i žilavo raditi u svome poduzeću, u svojoj ustanovi, na svome poslu.

Svaka domovina pritisnuta je prijetnjama, puna je ratnika i živih ranjenika, u njoj ima nepravedno obogaćenih, ljudi koji žele izbjeći obveze prema društvu i domovini, nemoralnih stavova u radio-televizijskim emisijama, ružnih napada na ljude, razgolićavanja čovjekove intime, rušenja zidova pristojnosti između pojedinaca i skupina, obezvređivanja drugih i klevetanja.

Da bi se domovinu moglo liječiti, potrebno je poznavati njezine bolesti. Bez predrasuda i strančarstva treba napraviti određeni test kako bi se ustanovila dijagnoza bolesti nekih ljudi u domovini. Treba otkriti zašto neki ljudi u domovini rade protučovječno, zašto su na strani terorizma, zašto su neki ljudi ateisti, protucrkveni, zašto su neki nemoralni, a drugi zločinci. Treba otkriti zašto se pojedini ljudi boje prihvatiti obveze, dužnosti i službe koje im se nude i za koje ih se izabere. Treba otkriti zašto se ljudi boje imati djecu, zašto rastavljaju brakove, zašto žele imati odnose i prije braka, zašto su srušili sve ograde i zidove u svojoj seksualnosti, zašto se boje vjerovati u Boga, ili se Bogu moliti. Kao što pojedinac ima svoje duboke rane, možda iz najranijega djetinjstva, ili dobivene kasnije, iz kojih reagira, tako i pojedine grupacije unutar domovine i naroda nastaju baš zbog toga što su ranjene, što nisu doživjele ljubav, nego nepravdu, maltretiranje, prognanstvo, ranjenost duše i tijela, te zato protestiraju, postaju agresivne, kleveću, mrze druge, postaju zločinački raspoložene, ili se pak bore za takve životne i pravne stavove koji su nehumani. Ljudi koji su ranjeni od druge grupe ili od drugog čovjeka, postaju agresivni i okreću se protiv stavova koje ima onaj koji ih je povrijedio. Tako je to i u domovini kod pojedinih grupa ljudi ili u općem ozračju, duhu jednog naroda. Treba najprije ustanoviti uzrok takva stava i takvih reakcija. Tako se ustanovljuje dijagnoza. Nakon toga treba postaviti terapiju.

Duhovna terapija pojedinog bolesnika sastoji se od moralnih i duhovnih savjeta, od razgovora s onim koji je duhovno bolestan, te osobito od toga da mu se Božja riječ i molitva predstave u svoj svojoj ljekovitosti. Da bi se to moglo primijeniti na liječenje domovine, treba ili okupljati  ljude u velikim dvoranama ili to učiniti pisanim brošurama, ili pak preko televizijskog i radijskog programa. Tako se stvara ozračje duhovnog zdravlja, pravednosti i osjećaja za miroljubivost, praštanje, slogu, za radinost, poštenje i savjesnost.

No, ako ne postoje uvjeti za takav rad, onda se duhovna obnova može provesti tako da oni koji su vjernici mole za domovinu. Kao što se za malo dijete ili za psihički oštećenu osobu može moliti da bi duhovno ozdravila, tako se može moliti i za domovinu. Moliti treba tako da, sigurni da je Bog svuda prisutan i da nas čuje, praštamo svojim sugrađanima i priznajemo vlastite grijehe prema drugima. Nakon toga potrebno je odreći se svakoga negativnog kritiziranja, osuđivanja i nerazumijevanja vlastitih sugrađana, prihvatiti ih onakve kakvi jesu, kao djecu Božju i članove vlastite obitelji. Tako je u duši stvoren preduvjet da te ljude zavolimo, a to znači da postajemo prostor koji je otvoren i prema Bogu i prema ljudima. Sada naša molitva djeluje poput vodiča kojim smo spojili kuću i elektranu. Sada se kroz nas ulijevaju Božja snaga i duhovna energija koje obnavljaju ljude oko nas i cijelu domovinu.

Sv. Pavao također nas upozorava da treba moliti za sve ljude, zatim za kraljeve i za one koji su na vlasti kako bismo imali spokojan i miran život, kako bi svi ljudi mogli doći do duhovnoga zdravlja. On traži da molimo na svakome mjestu. Ako i ti, poštovani čitatelju, počneš u svojoj obitelji, u krugu prijatelja ili u župi moliti krunicu ili neku drugu molitvu za domovinu, vidjet ćeš kako će brzo doći do cjelovitosti, slobode, mira, do pravednih međusobnih odnosa, do liječenja do svih onih zala koja nose svaki narod i svaka domovina. Tako svaki od nas može postati terapeut u duhovnoj medicini za svoj narod.

Onaj koji ljubi domovinu, ljubi sebe.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Duhovno pomoći čovjeku”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.