Što govori svijet, a što oni, njegovi učenici, kažu tko je Isus Krist? To je pitanje upućeno također svima nama. To je pitanje nezaobilazno u našoj vjeri. Naše vječno spasenje ovisi o tome kakav smo stav zauzeli prema Isusu Kristu. On je temeljni kamen na kojemu je sagrađena kuća našega spasenja. Isus Krist jedino je ime od Boga dano ljudima po kojemu se možemo spasiti. To je izričit nauk Svetog pisma. Bog je tako ljubio svijet da je poslao svojega jedinorođenca da svaki koji bude vjerovao u njega ima život vječni. Prema tome, i mi moramo dati svoj odgovor na pitanje tko je za nas Isus Krist. Isus Krist je uistinu najizuzetnija osobnost koju je svijet ikada upoznao. Što temeljitije proučavate njegov život, to ste više Njime impresionirani. Čak i skeptici i ateisti priznaju Isusovu jedincatost.

Francuski mislilac i ateist Renan, rekao je: ‘’Koja god iznenađenja budućnost može donijeti, jedno je sigurno: Isus nikad ne će biti nadmašen.’’ Rousseau, također poznati francuski mislilac, usporedio je Isusa sa Sokratom izjavivši: ‘’Ako su život i smrt Sokrata bili tkani od mudrosti – život i smrt Isusa bili su od Boga’’.

Njemački pjesnik i dramatičar Johann Wolfgang von Goethe nazvao je Isusa “božanstvenim… Svetim Čovjekom”, napisavši: ‘’Ako se Božanstvo ikada prikazalo na Zemlji, bilo je to u osobi Isusa Krista’’. Dobitnik Nobelove nagrade Aleksandar Solženjicin otvoreno govori o svojoj vjeri u Isusa Krista i o tome kako ga je za boravka u Gulagu liječnik Židov pridobio za Kristovu vjeru. Lav Tolstoj, slavni ruski pisac, veći je dio svojeg života proživio kao ateist, ali je pred kraj života izjavio: ‘’Trideset i pet godina svojeg života prihvaćao sam svijet kao nihilist – ne kao revolucionarni socijalist, nego kao čovjek koji ni u što ne vjeruje. Prije pet godina do mene je doprla vjera. Povjerovao sam u doktrinu o Isusu i cijeli je moj život doživio iznenadnu promjenu – život i smrt prestali su biti zli. Umjesto očaja, okusio sam zadovoljstvo i sreću koju smrt ne može oduzeti’’.

Vjerojatno najveći književni genij svih vremena, William Shakespeare, rekao je prije smrti: ‘’Predajem svoju dušu u ruke Boga, svojega Stvoritelja, potpuno vjerujući u Isusa Krista, svojeg Spasitelja.’’ Karl Barth, jedan od vodećih intelektualaca prošloga stoljeća, poznat kao “veliki švicarski mislilac”, na pitanje koja mu je najdublja misao što ju je ikad izrekao, odgovorio je: ‘’Isus me voli. To znam.’’

Spomenute izjave o Isusu Kristu lijepo su izrečene i nama kao vjernicima drago je što su velikani naše povijesti tako doživljavali Krista. No, za nas je ipak najvažnije i za naše spasenje najkorisnije prihvatiti Petrovu ispovijest vjere u Krista i zajedno s njime odgovoriti Isusu: “Ti si Krist, Pomazanik Božji” (Lk 9,20). “Krist” je grčki prijevod hebrejskog izraza “Mesija”, a znači “Pomazanik”. Taj naziv postaje Isusu vlastito ime samo zato što on savršeno ispunjava božansko poslanje koje taj naslov označuje. U Izraelu su naime u Božje ime bili pomazani ljudi posvećeni za poslanje koje im je Bog povjerio. Tako je bilo s kraljevima, svećenicima i, u rijetkim slučajevima, s prorocima. Tako je nadasve moralo biti s Mesijom kojega je Bog poslao da konačno uspostavi njegovo kraljevstvo. Mesija je morao biti pomazan Duhom Gospodinovim, u isti mah kao kralj i svećenik, ali i kao prorok. Isus je ostvario mesijansku nadu Izraela svojom trostrukom službom svećenika, proroka i kralja. Isus je prihvatio ispovijest vjere kojom ga je Petar priznao Mesijom, navješćujući tada već blisku muku Sina čovječjega. Isus je jasno dao na znanje da je on Onaj “koji je sišao s neba” (Iv 3,13) da ljudima dadne novi život po svojem otkupiteljskom poslanju Sluge patnika: “Sin Čovječji (…) nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mt 20,28).

Tko je za tebe Isus Krist? To je pitanje na koje svatko mora odgovoriti. Ispravan odgovor i život po tom odgovoru donosi život vječni. Najbolje je odgovoriti sa sv. Petrom: “Ti si Krist, Mesija, Pomazanik Božji” (Lk 9,20) te zajedno sa sv. Tomom apostolom uskliknuti: “Gospodin moj i Bog moj” (Iv 20,28).

dr. sc. Mijo Nikić

S dopuštenjem autora preuzeto iz knjige Očima psihologa teologa